Oduzimanje Nagrade Radovanu Karadžiću: Izazovi i Posljedice
U danima kada se suočavamo sa teškim pitanjima prošlosti, Odbornici Skupštine Opštine Bijelo Polje donijeli su značajnu odluku koja se tiče nagrade “Risto Ratković”. Naime, usvojili su zaključak kojim se nalaže Savjetu JU “Ratkovićeve večeri poezije” da, u roku od mjesec dana, promijeni pravilnik i oduzme nagradu poznatom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Ova odluka nije samo pravnog karaktera, već i moralnog, te je rezultat sve većeg pritiska javnosti i umjetničke zajednice koja se protivi dodjeljivanju priznanja osobi koja je pravosnažno osuđena za genocid i druge teške zločine.
Glasanje za usvajanje ovog važnog zaključka bilo je značajno, s 19 odbornika koji su podržali prijedlog, dok su se odbornici iz stranaka kao što su DF, Pokret Evropa Sad i Demokratska Crna Gora odlučili za neglasanje. Ova odluka ne samo da odražava podijeljenost unutar lokalne vlasti, već i šire razlike među različitim dijelovima društva. Odbornik Bošnjačke stranke, Amer Smailović, istakao je da nagrada koja je dodijeljena Karadžiću predstavlja teret ne samo za općinu Bijelo Polje, već i za samu instituciju koja je dodjeljuje, naglašavajući potrebu za moralnom odgovornošću u svjetlu prošlih događaja.
Pitanje nagrade “Risto Ratković” postavlja ozbiljna etička i moralna pitanja. Mnogi ugledni umjetnici, uključujući književnika Marka Vešovića, javno su odbili primiti nagradu kako bi se distancirali od imena ratnog zločinca. Ovaj čin solidarnosti i odgovornosti dodatno je pojačao pritisak na općinske vlasti da preispitaju svoju odluku iz prošlosti. Smailović je predložio da se iz Zaključka jasno istakne razlog oduzimanja nagrade, pozivajući se na Karadžićevu presudu za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine. Ovaj zahtjev za moralnom odgovornošću ukazuje na važnost suočavanja s prošlošću i priznavanja grešaka koje su učinjene.
Reakcije na inicijativu o oduzimanju nagrade bile su podijeljene, što dodatno oslikava složenost društvenih odnosa u Crnoj Gori. Odbornica Jelenka Andrić iz Pokreta Evropa Sad izjavila je da nagrada predstavlja svjedočanstvo o jednom vremenu i da je pokušaj oduzimanja nagrade pravno neizvodiv. Ove tvrdnje o pravnoj nemogućnosti oslikavaju širu društvenu dilemu koja je prisutna u Crnoj Gori, gdje se i dalje vodi debata o vrijednostima i simbolima iz prošlosti. Sličan stav iznio je i Marko Ljujić iz Demokratske Crne Gore, naglašavajući da ne žele dati legitimitet odluci koja je, prema njihovom mišljenju, protivzakonita. Ovaj otpor simbolizuje ne samo pravne, već i kulturne i emocionalne previranja unutar društva.
Nasuprot tome, odbornik Abaz Dizdarević iz DPS-a istakao je kako će njegova partija podržati inicijativu. On je naglasio da je nagrada koju je Karadžić primio 1993. godine tamna mrlja u historiji grada, te da nije dodijeljena zbog stvarne umjetničke vrijednosti. Njegove riječi ukazuju na važnost preispitivanja prošlosti i suočavanja s njom na način koji omogućava društvu da se oslobodi tereta koji ga opterećuje. Ova diskusija o nagradi “Risto Ratković” nije samo pitanje o jednom priznanju, već refleksija o tome kako se društvo može kretati naprijed suočavajući se s vlastitim demonima.
U kontekstu nedavne odluke Savjeta JU “Ratkovićeve večeri poezije”, važno je napomenuti da su oni već u avgustu uklonili ime Radovana Karadžića iz javne evidencije dobitnika nagrade. Ovaj simbolični potez predstavlja značajan korak prema priznavanju grešaka iz prošlosti i nastojanju da se stvore novi standardi za dodjelu nagrada i priznanja. Inicijativa za oduzimanje nagrade, koja je pokrenuta 26. juna od strane grupe nevladinih organizacija i građanskih aktivista, dodatno naglašava potrebu za kolektivnim suočavanjem s prošlošću. Ovaj aspekt je ključan jer pokazuje da društvo ne može napredovati bez suočavanja s onim što je bilo, te da se mora preispitati šta predstavlja njegovu kulturnu baštinu.
S obzirom na sve navedeno, općina Bijelo Polje sada stoji na raskršću između prošlosti i budućnosti. Kako će se razvijati situacija oko nagrade “Risto Ratković” i kako će se društvo suočiti s pitanjima identiteta, odgovornosti i pravde, ostaje da se vidi. Ovaj slučaj postavlja važna pitanja o tome kako se sjećamo i priznajemo svoje heroje i zločince. Svaki korak prema pravdi može biti i korak prema pomirenju i izgradnji boljeg društva. U tom kontekstu, neophodno je nastaviti dijalog unutar zajednice, s ciljem izgradnje boljeg i pravednijeg društvenog okvira koji će biti oslobođen tereta prošlosti.
