U političkom životu Bosne i Hercegovine, tenzije između entiteta i državnog nivoa često su prisutne, a novi primjer tih zategnutih odnosa dolazi iz redova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Naime, zastupnik ove stranke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Miroslav Vujičić, upozorio je na ozbiljne zastoje i blokade koje pogađaju razvojne projekte na području Republike Srpske (RS). U razgovoru za entitetski javni servis, Vujičić je istakao da se neki od najznačajnijih infrastrukturnih projekata za RS i šire – već dugo nalaze na listi čekanja zbog, kako je rekao, političkih i institucionalnih opstrukcija.
Prema njegovim riječima, među najvažnijim projektima koji su trenutno zakočeni izdvajaju se:
-
Izgradnja hidroelektrane Buk Bijela, i
-
Razvoj trebinjskog aerodroma.
Kako Vujičić tvrdi, riječ je o projektima od strateške važnosti, ne samo za entitet, već i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Međutim, unatoč njihovoj važnosti, oni se ne mogu realizovati jer nailaze na prepreke od strane određenih političkih krugova iz Federacije BiH, naročito bošnjačkih predstavnika.
Vujičić je posebno naglasio apsurd koji vlada u vezi s Komisijom za koncesije BiH. Iako ta institucija nominalno postoji i ima zadatak da odobrava koncesije, do sada nije donijela nijednu pozitivnu odluku. Jedina odluka koju su uspjeli izglasati, tvrdi on, jeste ona kojom se sprečava izdavanje koncesije za HE Buk Bijela. Ova situacija, kako kaže, jasno ukazuje na politizaciju procesa i odbijanje saradnje kada se radi o razvoju u entitetu RS.
U kontekstu energetike, Vujičić je istakao da BiH funkcioniše kao jedinstven energetski sistem, što dodatno podcrtava nelogičnost i štetnost blokada. Ipak, usprkos tome, određene strukture u Sarajevu i FBiH, kako tvrdi, otvoreno se protive projektima ako se oni realizuju na teritoriji Republike Srpske. Po njegovim riječima, razlog tome nije tehničke, nego isključivo političke prirode – jer se navodno ne želi dozvoliti ekonomski napredak RS-a, čak ni kada bi taj napredak donio korist i ostatku zemlje.
Vujičić je u svojoj izjavi indirektno postavio pitanje ravnopravnosti entiteta u donošenju važnih razvojnih odluka na državnom nivou. Prema njegovom mišljenju, kada su u pitanju projekti koji bi mogli značajno uticati na ekonomski rast RS-a, često se pribjegava administrativnim opstrukcijama, umjesto da se vodi racionalan dijalog o koristima koje bi ti projekti donijeli cijeloj zemlji.
U pozadini ovog problema nalaze se i širi politički nesporazumi koji već godinama prate bosanskohercegovačku političku scenu. Iako Ustav i državne institucije formalno garantuju ravnopravnost entiteta, u praksi se često dešava da političke odluke bivaju zakočene zbog međuentitetskih nesuglasica, što rezultira sporim razvojem i zaustavljanjem važnih investicija.
Ova situacija izaziva zabrinutost, posebno jer se radi o projektima koji bi mogli:
-
Povećati energetsku nezavisnost Bosne i Hercegovine,
-
Otvoriti nova radna mjesta,
-
Povećati turistički i privredni potencijal regije,
-
Doprinijeti boljoj povezanosti entiteta i regija unutar zemlje.
Umjesto da se sagleda širi interes građana i dugoročna korist, političke razmirice, kako se čini, ostaju prepreka napretku. Iako Vujičić nije eksplicitno imenovao sve aktere, iz njegovih riječi se može naslutiti da smatra kako određeni politički predstavnici u Sarajevu svjesno zaustavljaju napredak RS-a kao oblik političkog pritiska.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste odsustvo šireg društvenog dijaloga o ovim pitanjima. Umjesto konstruktivne rasprave, sve češće se suočavamo s optužbama, blokadama i neproduktivnim nadmudrivanjima, dok konkretne inicijative ostaju na čekanju.
Na kraju, poruka koju je Vujičić uputio javnosti jasno ukazuje na frustraciju političkih predstavnika RS-a zbog sistemskih zastoja. Iako ovi projekti mogu biti od višestruke koristi za građane cijele BiH, zbog duboko ukorijenjenih političkih razlika, njihova realizacija je još uvijek pod velikim znakom pitanja. Bez obzira na deklarativnu podršku evropskim integracijama i ekonomskom razvoju, čini se da politička volja da se prevaziđu međuentitetske podjele još uvijek izostaje.
U svjetlu ovih okolnosti, ostaje otvoreno pitanje hoće li Bosna i Hercegovina uspjeti prevazići političke prepreke koje koče razvoj, ili će i dalje ostati taoc međuentitetskih trzavica. Dok god ključne odluke zavise od političke volje, a ne od stvarnih potreba građana, budućnost ovakvih kapitalnih projekata ostaje neizvjesna.
