Glavni akter prave herojske priče jeste jedan odlučan djed koji je prije pet godina, nakon što su mu se sin i snaha razveli, pokrenuo postupak o starateljstvu nad trojicom unuka. Bitku je tada dobio a danas je djed-roditelj ponosan na uspjehe svojih “sinova”.

Naime, prije pet godina Alena, Anesa i Amela napustila je majka. Otac tada nije imao uslove da brine o njima. Zbog takvih okolnosti, život djece u jednom trenutku trebao je da se nastavi u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Tada je krenula borba Jusufa Mujića (67) iz Tuzle i njegove supruge za dječake.

-To je jedan veoma jak i težak udarac kada tako nešto čujete. Jedna naporna borba. Pola godine sam se borio da oni ostanu kod mene. Najmlađi je imao samo dvije godine i kako ih dati u dom pored živog djeda i bake. Ja sam ih uzeo u ruke i doveo svojoj kući – rekao je Jusug Mujić. Nakon uspješnog završetka programa oko hranisteljstva, Centar za socijalni rad, brigu o djeci dodjelio je Jusufu i supruzi.

Iako briga o djeci nije nimalo laka, Jusug ističe da za njega briga nije teška i da bi opet sve ponovio.

-Želja svakog djeda jeste da mu unuci budu uspješni. Tu borbu nisam ni osjetio, jer kad nešto želiš i hoćeš onda se to i savlada bez problema, mada bilo je i napornih trenutaka. Valja tri muškarca izgurati -dodao je Jusug Mujić.

Unuci imaju velike snove

Najmlađi Amel imao je samo dvije godine kada su brigu o njemu preuzeli baka i djed. Sada je drugi razred osnovne škole. Bavi se karateom i kako kaže, ima velike snove.

-Ja želim da budem policajac kad porastem jer je to posao gdje se boriš protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac – rekao je Amel Mujić.

Karateom se takođe bavi i jedanaestogodišnji Anes. On u budućnosti želi da bude trener karatea.

-Nikakav drugi posao neću da imam. Želja mi je samo da budem trener – rekao je Anes.

Kontakt sa roditeljima rijetki

Roditelji ovih skromnih i dobrih dječaka, razveli su se, zvanično, prošle godine. Sud je starateljstvo dodjelio djedu, uz povremene posjete roditeljima. Anes koji je sa pet godina doživio tešku sudbinu, sada kada je odrastao shvatio je šta se zapravo desilo. Ipak, kontakt sa roditeljima nije čest.

-Imam njihov broj, ponekad se dopisujem sa ocem, nekada me i nazove pa pričamo. Imam i mamin broj ali sa njom se ne čujem, odgovorim samo kada mi pusti poruku. A to je jako rijetko – rekao je Anes.

Ipak, kao najstariji, Alen je od njih trojice najuspješniji karatista. Ima preko 44 medalje sa raznih takmičenja. Prvu medalju osvojio je sa deset godina. A svaku posvetio prvenstvno sebi.

-Cilj mi je bio da budem najbolji. Da bih imao bolju sliku sebe i da me ljudi gledaju drugačije – rekao je Alen koji objašnjava da je kao najstariji, od početka svjestan šta su djed i baka uradili za njega i braću.

“Bitno je da ih ne sekiramo”

Zbog njihove herojske pomoći njima, unuk kaže da nastoji da im niko od njih trojice ne pravi probleme.

-Prvo da ih ne sekiramo, jer su stari, a pomažem im i oko brige o mlađoj braći jer neko mora – objasnio je Alen.

Za ponosnog djeda, svaka medalja ali i dobra ocjena u školi suze su radosnice za njega.

-Ja sam veoma ponosan, malo je to teško i opisati. Imam 67 godina i nadam se da sam učinio za njih koliko sam mogao – zaključio je Jusuf Mujić.

mahalla