Aktuelna politička situacija u Bosni i Hercegovini, posebno kada je riječ o Republici Srpskoj, dodatno se zaoštrila nakon što je novinar Slobodan Vasković iznio niz teških optužbi i tvrdnji o ulozi Milorada Dodika u izbornim manipulacijama i postizbornim političkim dogovorima sa zapadnim silama. Njegova analiza stavlja u fokus dublje sistemske probleme u zemlji, ali i šire implikacije na međunarodni nivo.
Prema Vaskoviću, korijen sadašnje krize leži u kontroverzno sprovedenim opštim izborima 2022. godine, tokom kojih je, prema njegovim riječima, Dodik brutalno prekrojio izbornu volju građana. Iako su se izborni rezultati u početku činili upitnim i čak se započelo s ponovnim brojanjem glasova, postupak je misteriozno prekinut, a Suad Arnautović, tadašnji predsjednik Centralne izborne komisije (CIK), proglasio je Dodika pobjednikom.
Pitanja o transparentnosti tog procesa ostala su otvorena, pogotovo jer nikada nije razjašnjeno gdje se Arnautović nalazio i s kim je bio tokom ključna dva sata neposredno prije proglašenja rezultata. Uprkos očiglednim nepravilnostima, Evropska unija brzo je priznala rezultat, dok su Sjedinjene Američke Države tek kasnije uskladile stav sa EU. Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, sve je sročio u frazu o „manjim tehničkim problemima“, čime je situacija zvanično zatvorena.
U razradi svog teksta, Vasković se pita šta je zapravo Dodik morao obećati Zapadu kako bi mu progledali kroz prste za ozbiljne izborne nepravilnosti. Pretpostavlja se da su ta obećanja uključivala:
-
Podršku jačanju državnih institucija BiH
-
Približavanje NATO-u
-
Spremnost na ustupke po pitanju Kosova
Međutim, kako tvrdi autor, ništa od toga nije ispunjeno. Umjesto da djeluje u pravcu dogovorenih ciljeva, Dodik se pretvorio u, kako Vasković piše, političku anomaliju. SAD su zadržale svoj negativan stav prema njemu, dok su se evropske zemlje sporo budile – Njemačka i Austrija tek su kasnije uvele sankcije, a nove mjere se očekuju i od država poput Holandije.
Dodik je, tvrdi Vasković, nakon „ozakonjene“ izborne krađe, povećao pritisak na državni sistem kroz donošenje niza antiustavnih zakona, čime je doveo do daljnjeg slabljenja funkcionalnosti BiH. Istovremeno je pokušavao da se nametne kao sagovornik međunarodnoj zajednici, ali nijedan ozbiljan akter nije „zagrizao“ mamac.
Vasković dodatno pojašnjava da Dodik i dalje:
-
Ne dozvoljava da se nadležnosti državnih institucija u potpunosti sprovode u RS-u, uključujući zabranu rada Suda i Tužilaštva BiH
-
Nije uspostavio prvi saziv entitetskog VSTS-a
-
Odbija da se odazove pravosudnim institucijama, iako je protiv njega izdata centralna potjernica
Uz sve to, vodi se i proces pred Sudom BiH, gdje je Dodik prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Postoji i dodatna istraga u vezi s aferom “Vila”, koja se odnosi na sumnje u korupciju.
U kontekstu međunarodnih odnosa, autor podsjeća da je EU učestvovala u stvaranju političke klime u kojoj je Dodik ojačao. Kako ističe:
„EU je s njim tikve sadila, pa joj se sada brutalno obijaju o glavu.“
To se, između ostalog, ogleda i u sve većem neprijateljstvu prema stranim zvaničnicima – kao što je slučaj sa njemačkom ministarkom Anom Lirman, koja je u Banjaluci doživjela otvorene prijetnje.
Na kraju, Vasković poziva EU da ne ostane pasivna posmatračica situacije, skrivajući se iza slabosti domaćih institucija. Umjesto toga, poziva ih da se aktivno uključe u jačanje pravosudnih i bezbjednosnih kapaciteta u BiH, u koje su već uloženi značajni resursi. Ako to ne učine, kaže on, političke „tikve“ koje su posadili s Dodikom, mogle bi im se vratiti kao ozbiljan politički udarac.
U ovom detaljnom pregledu jasno se ističe kompleksna slika o:
-
Manipulaciji izbornim rezultatima
-
Pokušaju kontrole institucija
-
Nepovjerenju međunarodne zajednice
-
Sve težem položaju Dodika pred pravosuđem i politikom
Uprkos brojnim pokušajima da zadrži poziciju moći, sve ukazuje na to da se Dodik suočava s političkom i pravnom izolacijom koja bi, ako se situacija ne promijeni, mogla označiti početak njegovog političkog kraja.
