Problem: Esslamu alejkum! Javljam vam se zbog problema kojeg imam. Naime, ja i moj muž vrlo rijetko imamo odnos, nekad to zna dostići i blizu godine dana, a tri godine smo u braku, bukvalno bih mogla na prste nabrojati koliko smo puta imali odnos u toku te tri godine. On kaže da jednostavno nema volje, zašto, ne zna ni on sam. Ja sam mu rekla da ide da mu se uči rukja, on ne želi. Kaže da je umoran od liječenja, s obzirom da se je liječio od sihra, a sve je to bilo prije braka sa mnom. Sve sam to nekako i presaburala, ali pocela mi se dešavati čudna stvar…! Vrlo me zabrinjava moje stanje. Da li je moguće da takvo nešto osjećam zato sto nisam našla smiraj kod svog muža? S obzirom da moj muž nema volje za odnosom. To znači da sam ja prinuđena da potiskujem svoje potrebe, a nimalo nije lahko sputavati svoje potrebe, a znaš da su ti dozvoljene. Mnogo mi je teško…
Šta da radim u ovoj situaciji?
Allah vas uveo u Džennet!
Savjet:
Mnogo je muževa koji ne poznaju, ili ne žele da ih znaju, prava supruge koja ona ima kod njega. Mnogo je muževa koji veoma dobro poznaju svoja prava, naročito kada je u pitanju pokornost supruge mužu, ili obaveza supruge da se odazove muževom pozivu u postelji, možda čak znaju i hadise koji govore o tome. S druge strane, mnogo je onih koji ne znaju prava supruge, a mnogo je i onih koji znaju ta prava, ali ih ne poštuju.Po mišljenju velikog broja učenjaka mužu je obaveza da spolno opći sa ženom. Kazali su u Pravnoj enciklopediji: „Jedno od prava supruge kod muža je da čuva njenu čednost, a to biva na način što će spolno općiti sa njom. Većina učenjaka (džumhur), od kojih su učenjaci hanefijske, malikijske i hanbelijske pravne škole, su smatrali da je mužu obaveza da spolno opći sa suprugom. Učenjaci šafijske pravne škole su smatrali da mužu nije obaveza da spolno opći, ali je to pohvalno (sunnet).“
Kazao je šejhul islam Ibn Tejmijje: „Obaveza je mužu da pravično spolno opći sa suprugom, a to je jedno od najvećih njenih prava kod muža, čak veće nego pravo da je nahrani. Spolni odnos sa suprugom je obaveza. Rečeno je da je to obavaza svaka četiri mjeseca jednom, drugi su kazali da je to obaveza u granicama njenih potreba i njegovih mogućnosti, kao što joj obezbjeđuje hranu u granicama njenih potreba i njegovih mogućnosti, a to je prioritetnije mišljenja između ova dva mišljenja.“Bračni život supružnika trebao bi da bude zasnovan na razumijevanju i potpomaganju, mužu je obaveza da spolno opći sa suprugom u granicam njenih potreba, ali isto tako i žena treba da razumije muža i da ga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti.
Zato Šejhul-islam kaže u ovom citatu ‘u granicam njenih potreba i njegovih mogućnosti’.Velik broj učenjaka je spomenuo da mužu nije dopušteno da ostavi suprugu više od četiri mjeseca, da otputuje od nje, osim sa njenom saglasnošću, zbog toga što ona minimalno ima pravo na spolni odnos jednom u četiri mjesec. Svoj stav su zasnovali na poznatoj fetvi od Omera, r.a.
Jedne noći Omer, r.a., je prolazio ulicama Medine obilazeći svoje podanike, pa je čuo ženu jednog od mudžahida kako citira stihove u kojima spominje svoju potrebu za mužem i činjenicu da je strah od Allah sprečava da počini ono što je zabranjeno. Pa je Omer, r.a., otišao kod svoje kćerke Hafse, r.a., i pitao je koliko žena može da se strpi bez muža, pa je kazala: „Četiri ili šest mjeseci“. Nakon toga je rekao Omer, r.a.: „Ja neću zadržavati vojsku (na frontu izvan kuće) više od ovog perioda.“ Ovaj propis učenjaci su uzeli analogno periodu koji je Allah odredio kao period razmišljanja za one koji su se zakleli da su im njihove supruge zabranjene. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama – pa, Allah zaista prašta i milostiv je; a ako odluče da se rastave – pa, Allah doista sve čuje i zna.”S druge strane, bilo je i onih učenjaka koji su smatrali da je mužu obaveza da minimalno jednom spolno opći sa suprugom u periodu jedne čistoće-period između dvije mjesečnice.
Kazao je Ibn Hazm: „Farz (obaveza) je mužu da spolno opći sa svojom suprugom, a minimum toga je da sa njom jednom spolno opći u periodu čistoće između dva mjesečna ciklusa, ako je u mogućnosti. U suprotnom, on će biti nepokoran-griješnik Allahu. Dokaz tome su riječi Uzvišenog Allaha: ‘I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.’ “Bilo je učenjaka koji su smatrali da je mužu obaveza da spolno opći sa suprugom jednom u četiri dana.
U svakom slučaju, mužu je obaveza da pravično opći sa suprugom, da u granicama svojih mogućnosti ispuni njene seksualne potrebe.
Kazao je Uzvišeni Allah: „O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.“
Uzvišeni Allah je kazao: „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno da kriju ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok one čekaju, vrate ako žele da dobro djelo učine. One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.”
Jednom prilikom je Selman El-Farisi došao kod Ebu Derda’a da ga posjeti, a Poslanik, s.a.v.s., ih je bio pobratimio, pa je vidio njegovu ženu, Ummu Derda’, u pohabanoj odjeći, neurednog izgleda, i rekao joj je:
“Šta je to sa tobom?” Rekla mu je: “Tvoj brat nema nikakve potrebe za dunjalukom, on noć provodi u ibadetu a dan u postu!”
Nakon toga je došao Ebu Derda’a, zaželio mu dobrodošlicu i iznio hranu pred njega. Selman mu je rekao: “Jedi i ti!”Reče: “Ja postim.” “Zakleo sam se da ćeš prestati postiti!“, reče Selman, pa je jeo sa njim.
Odluči Selman da zanoći kod Ebu Derda’a, pa kada je došla noć, Ebu Derda’ htjede da klanja, a Selman ga spriječi i reče mu:“Tvoje tijelo ima pravo kod tebe, tvoj Gospodar ima pravo kod tebe, a i tvoja porodica ima pravo kod tebe. Posti i prekidaj post, klanjaj, ali prilazi i svojoj supruzi, i daj svakome njegovo pravo.”
Kada je skoro svanulo, reče mu: “Ustani sada, pa klanjaj ako hoćeš!”
Zatim su ustali, abdestili i klanjali, a nakon toga su izašli na sabah namaz. Ebu Derda’ je došao Poslaniku s.a.v.s. i spomenuo mu je to, pa mu je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s: “Istinu je rekao Selman.”
Allahov Poslanik, kada je čuo da Abdullah ibn Amr ibn El-As posti danju a klanja noću, upitao ga je: “Ja sam obaviješten da ti dan provodiš u postu a noć u namazu?” Kazao je: “Da, Allahov Poslaniće, ja to činim.” Kazao je Allahov Poslanik: “Ne čini tako, već posti a mrsi, spavaj i klnjaj noćni namaz, jer tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, tvoje oko ima svoje pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoje pravo kod tebe, i tvoj gost ima pravo kod tebe.”
Na osnovu svega spomenutog, cijenjena sestro u islamu, ja Vam savjetujem da otvoreno porazgovarate sa svojim mužem i da mu iznesete svoj problem, da pokušate zajedno riješiti taj problem, da li učenjam rukje, ako za tim postoji potreba, ili za liječenjem kod doktora. Ako on i dalje ostane na onome na čemu je sada i ne želi da se liječi od spomenute pojave, Vi imate potpuno pravo da tražite od njega razvod braka, i to ne potpada pod zabranu bespravnog traženja razvoda, u toj situaciji Vašem mužu je sunnet da udovolji vašem zahtjevu. Ako on to odbije (da vam da razvod) imate pravo da u rješavanje Vašeg problema uključite kadiju, ili nekoga od učenih ljudi koji u današnje vrijeme u odsustvu kadije preuzimaju na svoja pleća rješavanje takvih sporova.A Allah najbolje zna.
Pezić Elvedin, minber.ba
