Skandalozna potrošnja javnog novca u Ministarstvu obrane BiH
U proteklim godinama, troškovi reprezentacije koji se financiraju javnim novcem postali su predmet intenzivnih istraživanja i javnih rasprava, a posebno je skandalozna situacija u Ministarstvu obrane Bosne i Hercegovine. Ovaj članak analizira slučajeve neodgovornog trošenja sredstava, s posebnim fokusom na nedavne događaje koji su otvorili vrata sumnjama u etičnost i odgovornost državnih zvaničnika. Naime, jedan od najzvučnijih slučajeva desio se u Bugojnu, gdje je ministar obrane Zukan Helez snosio troškove za sastanak koji je rezultirao računom od 914 KM. Ovaj račun, kako se ispostavilo, uključivao je značajnu konzumaciju alkohola, što je izazvalo val kritika i postavilo pitanja o pravilima trošenja javnog novca.
Incident u motelu „Alibey”
Prema podacima koje je objavio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), ministar Helez se suočio s pitanjima o troškovima koji uključuju 60 piva, 22 pelinkovca, 11 čaša bijelog vina i bocu „Vranca Procorde”. Ova vrsta trošenja sredstava na manifestacijama koje bi trebale služiti za poslovne sastanke postavlja ozbiljna pitanja o etici i odgovornosti javnih funkcionera. Iako je Helez pokušao opravdati ove troškove službenom zabilješkom o sastanku sa predstavnicima udruženja žena, mnogi od njih su izjavili da nisu bili prisutni na tom događaju. Ovaj incident ne samo da je izazvao oštre kritike javnosti, već je i otvorio diskusiju o potrebnim reformama u načinu na koji se troše sredstva poreznih obveznika.
Neodgovorno trošenje javnog novca
Između 2018. i 2024. godine, devet državnih ministarstava i Glavno tajništvo potrošili su više od 7,14 miliona KM na reprezentaciju. Analiza računa koje su novinari CIN-a prikupili ukazuje na to da značajan dio ovih troškova otpada na alkohol, što je stvorilo zabrinutost zbog mogućeg neodgovornog trošenja javnog novca. Mnogi izvori tvrde da se sastanci, na kojima se troše sredstva na alkohol, često odvijaju u neformalnim okruženjima, što dodatno potpiruje sumnju u legitimitet ovih troškova. Osim toga, postoji i zabrinutost da se sredstva troše na luksuzne obroke i pića koja nemaju nikakvu vezu s poslovnim aktivnostima, čime se dodatno narušava povjerenje građana u institucije.
Pravila i kontrola troškova
Prema Pravilniku o trošenju sredstava za reprezentaciju, koji je donesen prije više od decenije, javnim dužnosnicima je dozvoljeno da troše novac na hranu i piće s ciljem održavanja službenih i poslovnih kontakata. Međutim, revizorski izvještaji jasno pokazuju da se institucije rijetko pridržavaju preporuka za odgovornije trošenje. Interni mehanizmi kontrole su slabiji nego što bi trebali biti, što dovodi do situacija u kojima se troškovi često ne opravdavaju na adekvatan način. Na primjer, revizije su otkrile da su mnogi troškovi predstavljeni kao poslovni sastanci, ali su se ispostavili kao obična okupljanja bez jasnog poslovnog cilja, što stvara prostor za zloupotrebe i neodgovornost. Ovakva praksa može dovesti do ozbiljnih posljedica po javne institucije, čime se dodatno pogoršava percepcija o javnom sektoru.
Izjave i negiranja
U vezi sa sastankom u Bugojnu, iz više izvora iz vlasti i nevladinih organizacija potvrđeno je da nije bilo službenih sastanaka sa ministrom Helezom. Gender centar Federacije BiH i predstavnici udruženja žena iz Gornjovrbaske regije su izjavili da nisu učestvovali u ovom navodnom sastanku. Ovakve izjave dodatno potpiruju sumnju u istinitost ministrovih tvrdnji i postavljaju pitanje kako su se tako značajni troškovi odobrili bez adekvatne provjere. Takođe, postavlja se pitanje ko je odobrio ove troškove i na koji način su oni zapravo planirani. Ova situacija dodatno ukazuje na potrebu za transparentnošću i odgovornošću u javnom sektoru.
Stanje na terenu
Analizirajući dokumentaciju, novinari su otkrili da su troškovi reprezentacije Ministarstva obrane od 2021. do kraja 2024. godine iznosili gotovo 1 milijun KM, pri čemu je značajan deo potrošen na alkohol. Ovi troškovi uključuju stotine alkoholnih pića, a detalji o razlozima i ishodu sastanaka često nisu dostupni javnosti. Na primjer, trošak za sastanak sa „25 penzionera” uključivao je 84 piva i 10 žestokih pića, što postavlja pitanje o svrsi ovakvih troškova i koristi koju donosi. Zabrinjavajuće je to što se ovakvi troškovi ne samo da ne opravdavaju, već i ne čine transparentnim, što dodatno umanjuje povjerenje građana u institucije.
Zaključak
U svjetlu svega navedenog, očigledno je da se Bosna i Hercegovina suočava s ozbiljnim problemima u vezi s trošenjem javnog novca. Transparencija i odgovornost su ključne komponente za izgradnju povjerenja građana u institucije, a trenutna praksa koja uključuje neodgovorno trošenje može dovesti do daljnjeg gubitka povjerenja. Institucije bi trebale preispitati način na koji se troškovi reprezentacije odobravaju i osigurati da svaki trošak ima jasnu svrhu i opravdanje. Također, važno je implementirati efikasne mehanizme kontrole koji će spriječiti buduće zloupotrebe i unaprijediti javnu percepciju. U vremenu kada se sredstva poreznih obveznika moraju trošiti s najvećom pažnjom, ovakvi skandali predstavljaju ozbiljan udarac na reputaciju svih institucija uključenih u proces odlučivanja. Ključno je da se sprovedu reforme koje će osigurati odgovorno i transparentno trošenje sredstava, kako bi se povratilo povjerenje građana u javne institucije.
