U svijetu koji je sve nesigurniji i haotičniji, postavlja se pitanje hoće li Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, slijediti korake svojih prethodnika i pobjeći u Rusiju, kao što su to učinili neki politički lideri u prošlosti. Vuk Drašković, poznati pisac i bivši lider Srpskog pokreta obnove, komentirao je trenutnu političku situaciju, naglašavajući dramatične promjene u međunarodnim odnosima, koje izazivaju nesigurnost u regiji i šire.
Na početku, Drašković ukazuje na srušeni međunarodni poredak koji je donedavno pružao određene garancije stabilnosti. Podseća nas na to da su međunarodni ugovori i Povelja Ujedinjenih nacija gubi značaj. Osvrće se na sramotnu politiku koja je prisutna danas, navodeći kao primjer Rusiju, koja je svojim napadima na Ukrajinu povrijedila sve međunarodne normativne standarde. U njegovim riječima, više se ne poštuju presude, obaveze niti bilo koja pravila koja su bila postavljena nakon Nirnberškog procesa i kraja Drugog svjetskog rata.
Drašković dalje objašnjava da su Sjedinjene Američke Države zajedno sa Velikom Britanijom, Francuskom i SSSR-om ratificirale i prihvatile principe međunarodnog prava, ali danas to više nije slučaj. Ovdje dolazi do suštinskog problema: Savjet bezbjednosti UN nije osudio rusku agresiju na Ukrajinu zbog prava veta koje Rusija ima kao stalna članica. Ovakav razvoj događaja pokazuje da je međunarodni poredak ozbiljno uzdrman, što daje prostor za manipulaciju i nesigurnost u svjetskim odnosima.
U tom kontekstu, Drašković se pita: “Kako da očekujemo stabilnost na Balkanu kada međunarodni sistemi i zakoni ne funkcionišu?” Za njega, Balkan je područje koje je često na rubu rata, s obzirom na činjenicu da je i Bosna i Hercegovina stvorena uz američku pomoć, a njen opstanak ovisi o stabilnosti koju bi Sjedinjene Države trebale jamčiti.
Jedan od ključnih faktora koji Drašković ističe jest odnos između Rusije i Balkana. On upozorava da bi eventualni sukob u BiH mogao proširiti nestabilnost na Kosovo, Hrvatsku i Sjevernu Makedoniju. “Rusija bi imala interesa da podstiče ovakve sukobe kako bi skrenula pažnju sa Ukrajine,” napominje Drašković, ukazujući na to da je trenutna geopolitika izrazito povezana s napetostima u Ukrajini. Rusija želi da destabilizira Zapad, uključujući Evropu i Sjedinjene Države, kako bi sebi osigurala veću moć i uticaj.
Drašković također analizira uticaj Donalda Trumpa i njegove administracije na američku vanjsku politiku, posebno na odnos prema Rusiji i Balkanu. On se ne slaže s idejom da bi Trump mogao uništiti Zapad kroz savezništvo s Vladimirom Putinom. Drašković smatra da bi takav savez, iako privremen, bio koban za Sjedinjene Države, koje bi bile kažnjene svojim vlastitim postupcima.
Drašković također komentira politiku Srbije, koja se, prema njegovim riječima, nalazi u dvostrukoj situaciji. Dok se na jednoj strani zemlja suočava sa sve većim kritikama međunarodne zajednice, na drugoj strani imamo predsjednika Aleksandra Vučića, koji je u stalnom kontaktu s Miloradom Dodikom i podržava njegove stavove. Međutim, Drašković ukazuje da mnogi građani Srbije nisu skloni ratnoj retorici i Dodikovoj politici, unatoč tome što on ima određenu podršku među političkim krugovima i Putinovim saveznicima.
Drašković također analizira trenutne terorističke grupe koje su se pojavile kao reakcija na ratnu politiku iz 1990-ih godina, poput Crvenih beretki, koji su bili povezani s Slobodanom Miloševićem. Ove grupe, kako Drašković ističe, i dalje imaju podršku u nekim dijelovima Srbije, dok je istovremeno mlade generacije prepoznaju kao opasnost za regionalnu stabilnost.
U zaključku, Drašković upozorava da bi nova balkanizacija Balkana bila katastrofalna za cijelu Europu, uključujući Sjedinjene Države, koje već suočavaju s brojnim krizama. On poziva na nacionalnu odgovornost i napore za smanjenje militarizacije i sukoba, kako bi se osigurao mir i stabilnost u regionu. Drašković vjeruje da će mladi ljudi u Srbiji, koji se protive ratnoj politici iz prošlih vremena, biti ti koji će donijeti promjene. Njegova nada leži u budućnosti, gdje bi Balkan mogao postati regija pomirenja, a ne ponovno poprište ratova.
