U političkom prostoru Bosne i Hercegovine sve češće dolazi do napetosti i nesuglasica koje razotkrivaju duboke podjele unutar samog sistema. Jedan od glasnijih i prepoznatljivijih aktera na toj sceni jeste Nebojša Vukanović, lider Liste Za pravdu i red, koji je svojim oštrim tonom i nekonvencionalnim istupima ponovo izazvao veliku pažnju javnosti. U svom gostovanju na FTV-u govorio je o razlozima svog izostanka sa političkih pregovora, potencijalnim opasnostima po njegovu sigurnost, kao i ulozi međunarodnih i domaćih političkih figura u destabilizaciji političkog sistema BiH.
Vukanović je jasno stavio do znanja da neće učestvovati u daljim razgovorima između “Trojke”, HDZ-a BiH i opozicije iz Republike Srpske. Po njegovim riječima, prethodni sastanak nije donio konkretne pomake, a dinamika razgovora je bila izuzetno spora. Umjesto rješavanja ključnih problema, fokus je, tvrdi on, bio na postavljanju uslova i testiranju političke lojalnosti. Posebnu kritiku uputio je prema lideru HDZ-a, Draganu Čoviću, koga optužuje da pokušava manipulirati procesima i nametnuti vlastite uvjete za nastavak saradnje.
Tokom razgovora, Vukanović je ukazao na ono što je on očekivao da će biti prioriteti razgovora:
-
Normalno funkcionisanje državnih institucija
-
Uspostava pravne države
-
Borba protiv korupcije
-
Deblokada evropskog puta Bosne i Hercegovine
-
Izmjene i unapređenje izbornih zakona
Međutim, prema njegovom viđenju, Čović se više fokusirao na uslovljavanje i političke kalkulacije, dok je istinsko rješavanje problema bilo u drugom planu. S tim u vezi, Vukanović je ironično primijetio da on „više neće polagati testove“, jer ih je, kako kaže, dovoljno polagao još kao mladić kad je učio za vozačku dozvolu.
S obzirom na medijske špekulacije da bi upravo on mogao preuzeti poziciju ministra bezbjednosti BiH, Vukanović je izjavio da ga ta funkcija ne interesuje zbog vlastitih ambicija, već isključivo ako bi mogao doprinijeti uvođenju reda i pravde u sistem. Naglasio je da ne želi biti dio procesa u kojem se ne poštuju jasni i transparentni kriteriji, te da će umjesto njega u političkim razgovorima učestvovati predstavnici njegove stranke, uključujući i poslanika Nenada Grkovića.
Posebno upečatljiv bio je Vukanovićev komentar o svojoj sigurnosti. Izjavio je da se ne osjeća bezbjedno, jer smatra da je postao meta političkih pritisaka i potencijalnih prijetnji. Kako je rekao: “Ja sam glineni golub, i jedino me čuva javnost”.
Na pitanje o odnosu između Dragana Čovića i Milorada Dodika, Vukanović nije krio svoju sumnju. Prema njegovim riječima, Čović se aktivno zalaže za očuvanje Dodika na vlasti, jer, kako tvrdi, Dodik zastupa i hrvatske političke interese u BiH. Vukanović smatra da će Čović, ali i politički vrh Hrvatske – Andrej Plenković i Zoran Milanović – učiniti sve da zadrže Dodika kao partnera u svojim strateškim planovima. Međutim, postavlja pitanje da li je Dodik svojim postupcima prešao crvenu liniju i da li će to izazvati reakcije međunarodne zajednice.
Vukanović se takođe osvrnuo na nedavni incident protjerivanja njemačke ministarke Ane Lirman iz Republike Srpske, upozorivši da bi takvi potezi mogli imati katastrofalne posljedice. On je podsjetio da je većina izvoza iz RS usmjerena prema Njemačkoj i EU, te da Dodikovo ponašanje direktno šteti ekonomskim interesima građana. Dodika je opisao kao čovjeka koji djeluje po principu “poslije mene potop“, ukazujući na njegovu neodgovornost i političku destrukciju.
U ocjeni ukupne političke krize u BiH, Vukanović nije štedio ni međunarodnu zajednicu. Optužio ih je da su na silu instalirali Milorada Dodika, omogućili mu da marginalizuje svoje protivnike i tolerisali brojne nezakonitosti, uključujući i krađu izbora. U tom kontekstu, pozvao je međunarodne partnere da ne kažnjavaju običan narod i privredu u RS-u, jer je, kako tvrdi, najveća žrtva upravo siromašna i obespravljena većina.
Na samom kraju razgovora, Vukanović je uvjereno izjavio da bi, kada bi narod odlučivao, “80% običnih ljudi i sirotinje” dalo podršku njegovom imenovanju za ministra bezbjednosti. Uprkos svemu, ostaje odlučan da ne odustaje od svojih ideala i borbe za pravednije društvo.
Ovakvi nastupi jasno pokazuju da u bosanskohercegovačkom političkom životu i dalje postoje akteri koji ne pristaju na kompromis po svaku cijenu, te insistiraju na odgovornosti i zakonitosti. U trenutku kada zemlja klizi sve dublje u institucionalnu krizu, glasovi poput Vukanovićevog ostaju važan podsjetnik na to koliko je značajna javna kontrola nad političkim procesima.
