Politička Blokada u Bosni i Hercegovini: Propuštene Šanse i Posljedice
U posljednjim godinama, Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava s ozbiljnim izazovima koji, nažalost, ostavljaju duboke ožiljke na njenom razvoju i napretku. Nedavno je izvještaj Evropske komisije otkrio da je Bosni i Hercegovini uskraćeno gotovo 110 miliona eura pomoći, što simbolizira još jedan u nizu promašenih prilika koje su se pojavile pred našom zemljom. Bez obzira na to što su druge zemlje u regionu, poput Srbije i Crne Gore, napredovale, mi se zadržavamo u mjestu, a razlozi za to su višestruki i duboko ukorijenjeni u političkoj dinamici i nejedinstvu.
Jedan od ključnih faktora koji objašnjavaju ovu stagnaciju jeste nedostatak političke volje za usvajanjem potrebnih reformi koje bi otvorile vrata novim investicijama i podršci iz Evrope. Naime, Vijeće ministara BiH, koje se hvalilo brzim formiranjem, sada se više od godinu dana suočava s blokadom. Ova blokada ne samo da sprječava napredak, već direktno utječe na život građana, uzrokujući sporiji ekonomski rast i smanjenje radnih mjesta. U tom kontekstu, obični ljudi postaju žrtve političkih nesuglasica i inertnosti, jer su oni na kraju ti koji trpe posljedice nedostatka akcije.
Unutrašnje Političke Nesuglasice
Unutrašnje nejedinstvo se sve više pokazuje kao ključni problem. Haris Plakalo ukazuje na to da su političke nesuglasice unutar zemlje dovele do neuspjeha u usvajanju reformske agende koja bi otvorila mogućnosti za milijarde eura pomoći. Vlastita nesposobnost da se postigne konsenzus rezultira propuštenim šansama koje su druge države, poput Hrvatske, već iskoristile. Ova situacija dodatno se pogoršava vetom iz entiteta Republika Srpska, koji često blokira inicijative koje bi mogle donijeti napredak, stvarajući tako dodatne barijere za reforme.
Na drugoj strani, Staša Košarac otvoreno odbacuje evropski plan, smatrajući ga ucjenom. Njegova izjava “Nećemo donijeti niti jedno rješenje preko koljena” odražava stajalište koje je sveprisutan među određenim političkim liderima, koji su spremni žrtvovati razvoj zarad političkih poena. Ovakva retorika ne doprinosi izgradnji povjerenja ni unutar zemlje, niti u očima međunarodne zajednice. Ova situacija dodatno podstiče osjećaj pesimizma među građanima, koji se sve više pitaju o budućnosti svoje zemlje.
Ekonomija pod Prijetnjom
Ministar Sevlid Hurtić naglašava ozbiljnost situacije, ističući da bi sredstva koja su ranije bila dostupna sada mogla iznositi samo 0 KM. U zemlji gdje nedostaje novca, svaki euro postaje dragocjen, a stalno odgađanje rješavanja političkih pitanja može dovesti do potpunog gubitka tih sredstava. Njegov apel za razumnim pristupom ukazuje na to da je trenutna situacija daleko od zdrave i održive. Situacija je takva da se BiH mora suočiti s realnošću da će, ukoliko se ne pokrene proces reformi, postati još više izolovana i ekonomski nerazvijena.
Uz sve to, dr. Adis Arapović ističe da se ne radi o ‘budžetskoj infuziji’, već o novcu koji može biti usmjeren ka konkretnim projektima kao što su izgradnja infrastrukture, razvoj industrije i demokratizacija institucija. Dok se Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija kreću naprijed s jasnim planovima, Bosna i Hercegovina ostaje na mjestu, zarobljena u političkim prepirkama i nesigurnostima. Ova stagnacija ne utječe samo na ekonomiju, već i na kvalitet života građana, koji se svakodnevno suočavaju s izazovima poput nezaposlenosti i siromaštva.
Kraj Propuštenih Šansi
Plan rasta predstavlja priliku koju prethodne generacije nisu mogle ni zamisliti. Pristup jedinstvenom evropskom tržištu, milijardama eura podrške i šansa za poboljšanje standarda života građana su pred nama. Ipak, naši političari biraju put sukoba, blokada i praznih riječi. Građani su ti koji na kraju trpe posljedice ovog političkog amaterizma, gledajući kako milijarde prolaze pored njih dok političari nastavljaju s međusobnim optužbama i nesposobnošću da donesu potrebne odluke.
U zaključku, postavlja se pitanje koliko još ovakvih prilika treba prokockati da bismo shvatili da Evropa neće čekati vječno. Da li ćemo konačno biti u stanju prevazići unutrašnje podjele i izgraditi konsenzus koji će omogućiti Bosni i Hercegovini da se pridruži savremenim evropskim društvima? Samo vrijeme će pokazati, ali bez jasne vizije i političke odlučnosti, izgledi za napredak ostaju sumorni. U tom kontekstu, važno je da građani aktivno učestvuju u političkom procesu, zahtijevajući odgovornost od svojih izabranih predstavnika kako bi se osiguralo da se ovakve prilike ne prokockaju u budućnosti.
