U jeku političkih napetosti koje i dalje potresaju Bosnu i Hercegovinu, Zukan Helez, ministar odbrane BiH, uputio je oštar odgovor premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću, povodom njegovih najava da će se pojaviti na ceremoniji obilježavanja Dana Trećeg pješadijskog (RS) puka u kasarni “Kozara”, uprkos zvaničnoj zabrani Ministarstva odbrane. Helez, poznat po direktnom stilu komunikacije, nije birao riječi u svojoj reakciji, nazivajući Viškovića “beskičmenjakom koji nikad nije ni pročitao Zakon o odbrani BiH”.
U svojoj izjavi, Helez ističe da su Višković, zajedno s Miloradom Dodikom i Nenadom Stevandićem, lica za koja je Sud BiH raspisao centralnu potjernicu, te kao takvima im je zabranjen pristup vojnim objektima pod jurisdikcijom Ministarstva odbrane. Konkretno, naređenje o zabrani njihovog ulaska u vojni kompleks “Kozara” donio je sam Helez, pozivajući se na relevantne članove Zakona o odbrani BiH – tačnije članove 13., 15. i 16..
Ministar napominje da je njegovo naređenje zakonski utemeljeno i da proizlazi iz jasno definisanih nadležnosti. Da bi dodatno potkrijepio svoj stav, Helez podsjeća na osnovne odredbe Zakona koje podrazumijevaju:
-
Zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH,
-
Organizaciju i upravljanje pukovima i njihovim komandama,
-
Rukovođenje izgradnjom i održavanjem vojnih objekata,
-
Upravljanje vojnoobavještajnim poslovima,
-
Raspodjelu komandnih i operativnih zadataka.
“Ministar odbrane je odgovoran za sve ove funkcije i komandne dužnosti, a ne Predsjedništvo BiH za svaki operativni detalj”, istakao je Helez, uz poruku da bi po logici Viškovićevog tumačenja i za obične radnje poput isporuke robe ili čišćenja kasarne trebalo odobrenje Predsjedništva, što, kako kaže, nije slučaj ni u jednoj vojsci na svijetu.
Helez je podvukao da poštuje autoritet Predsjedništva kao vrhovnog komandanta, ali da su mu kao ministru zakonom jasno data ovlaštenja, te da je u skladu s tim izdao naređenje koje se mora ispoštovati.
“Naređenje se odnosi isključivo na prisustvo osoba za koje postoji potjernica, a ne na samo obilježavanje Dana Trećeg pješadijskog puka, koje nije zabranjeno”, naglašava on, čime pokušava razdvojiti politički sukob od institucionalnog poštovanja vojske.
Takođe, Helez je otkrio da je odobrio prelet vojnog helikoptera u kojem će se nalaziti ministar odbrane Srbije, koji dolazi na isto obilježavanje, ističući time da saradnja sa susjedima nije sporna ako se temelji na legalitetu. S druge strane, jasno kaže da nikada neće potpisati odobrenje za prelete zvaničnicima koji dolaze na obilježavanje tzv. “dana RS” 9. januara, budući da je to slavlje Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.
U nastavku svoje izjave, Helez se obratio i generalima iz reda srpskog naroda koji služe u Oružanim snagama BiH, pozivajući ih na vojnu disciplinu i apolitičnost. Poručio im je sljedeće:
-
“Vaše nije da se bavite politikom, već da sprovodite naređenja”,
-
“Svako nezakonito postupanje neće ostati bez posljedica”,
-
“Ne ugrožavajte svoje porodice i slobodu zbog političara u bijegu”.
U tom tonu, Helez se obratio i širem sastavu Oružanih snaga BiH, ističući da većina vojnika pošteno obavlja svoj posao i da ih ne treba dovoditi u poziciju da biraju između lojalnosti državi i političkih manipulacija. Poruka je jasna – vojna struktura mora ostati pod kontrolom zakona i institucija, a ne pod uticajem političkih lidera protiv kojih se vode pravni procesi.
Helezov istup jasno je tempiran kao reakcija na pokušaj Viškovića da ignoriše odluku Ministarstva i da prisustvuje vojnoj manifestaciji bez obzira na zakonske prepreke. Ujedno, njegovo izlaganje naglašava širu institucionalnu borbu za autoritet, gdje se pokušava očuvati suverenitet i pravna struktura države u vremenu kada politički lideri sve češće djeluju mimo pravnog okvira.
U zaključku, ovaj verbalni sukob ne govori samo o jednoj zabrani prisustva na vojnoj ceremoniji, već otkriva duboku političku krizu u zemlji, gdje su sudske odluke, zakonska tumačenja i institucionalna odgovornost pod konstantnim pritiskom političkih interesa. Zukan Helez, kao ministar odbrane, pokušava kroz ovaj slučaj potvrditi ulogu institucija kao ključnih stubova državnosti, dok s druge strane, ponašanje pojedinih političara upućuje na pokušaje da se ta pravila zaobiđu. Ishod ove situacije mogao bi postaviti presedan – ne samo za civilno-vojne odnose, već i za poštovanje zakona na najvišim političkim nivoima u BiH.
