Mislio sam da mi je srce umrlo…
ā©Da je rat ugasio i posljednji otkucaj u njemu, onog dana kada sam ispratio svoje Äetvero djece i cijelu svoju porodicu, sve odjednom.
ā©Vjerovao sam da nakon njih nema viÅ”e života, da ni toplina viÅ”e ne stanuje u ovom srcu izbuÅ”enom tugom.
ā©Ali Allah ne ostavlja srce zauvijek slomljenim.
āŖDoÅ”ao mi je Muhammed Ali…ā©
ā©Nije me pitao ko sam, samo me pozvao jednom rijeÄju koja mi je potresla duÅ”u: “baba”.
ā© Ispružio je svoju malu ruku ka mom praznom srcu i nastanio se u njemu bez pitanja.
ā©Nisam rodio Muhammeda, ali mi je roÄen iz utrobe gubitka.
ā©On je sin Å”ehidaā¦ a ja sam otac Å”ehidaā¦
ā©I Allah nas je spojio u istom domu, za istim stolom ljubavi, pod kroÅ”njom milosti.
ā©Danas, kada Muhammed trÄi prema meni, zagrli me kao da sam njegov otac kojeg nikad nije upoznao. A kad ga privijem uz svoje grudi, osjeÄam kao da grlim sam život koji mi se vratio.
ā©Ovo dijeteā¦ nije samo novi život. On je znak iscjeljenja.
āŖļøKao da mi je Allah rekao: “Uzet Äu iz tvog srca ono Å”to te boliā¦ ali Äu u njega posaditi nekoga ko Äe ga ponovno oživjeti.”ā©ļø
ā Jusuf O. Å eref, Gaza
IslamBosna
