Kada muž postane āgostā u vlastitoj kuÄiā¦
š¹ Zamisliā¦
Da ne ÄujeÅ” njen smijeh š§ osim preko telefona ā kad priÄa s porodicom.
Da ne vidiÅ” njenu nježnost 𤲠osim kad je meÄu prijateljicama.
Da ne osjetiÅ” njenu Äežnju, Äak i kad te nema danimaā¦
š§ Kao da joj je srce zamrznuto prema tebi, a toplina Äežnje se ugasila bez razloga.
š ļø Ti gradiÅ” kuÄu⦠ali si zanemaren u njoj!
RadiŔ, troŔiŔ, trudiŔ se, nosiŔ odgovornost,
A zauzvrat ÄujeÅ”:
āÅ ta on uopÅ”te radi? To mu je dužnost!ā
š Kao da tvoj trud nema duÅ”u, a tvoje davanje nema vrijednost.
š Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, rekao je:
āNema dobra u narodu koji ne savjetuje, niti u narodu koji ne voli onoga ko ga savjetuje.ā
š Kad ljubav postane posaoā¦
āŖļø Nema rijeÄi zahvale š
āŖļø Nema pogleda ponosa š
āŖļø Nema dodira zahvalnosti š
Kao da si samo āradnik po satuāā¦
NemaÅ” pravo da se umoriÅ”, pogrijeÅ”iÅ”, ili da osjeÄaÅ”.
š UzviÅ”eni Allah kaže:
āI lijepo sa njima živite.ā
[En-Nisa: 19]
ā©ļø A lijepo življenje nije samo izdržavanje ā veÄ i lijepa rijeÄ, milost, pažnja.
š OsjeÄaj stranca u vlastitom domuā¦
Svaki dan koji prolaziā¦
OsjeÄaÅ” se fiziÄki prisutnim, ali duhovno dalekim.
Kao da si biÄe iz drugog svijeta⦠u svijetu koji ti ne pripada!
š PitaÅ” se:
Jesam li ja āmužā?
Ili samo ānovÄanik i glas u pozadiniā?
š§ Ibnul-Kajjim je rekao:
āSrce, ako ne naÄe kome Äe se smiriti ā propadne, pa makar bilo u palaÄi od zlata.ā
šÆļø Iz svjetla Poslanikovog ļ·ŗ uputstva:
š¬ Poslanik ļ·ŗ je rekao:
āNajbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.ā
ā©ļø Jesi li ti najbolji svojoj porodici? I pronalaziÅ” li od njih ono Å”to je Allah naredio?
𤲠Molim Allaha da tvoj dom ne uÄini boraviÅ”tem bez topline, ni život bez ljubavi, ni zajednicu bez srca.
š¬ Dova za svakog muža Äiji je glas pukao u tiÅ”ini:
Allahu, podari mi sabur Ejjuba, istinu na jeziku Jakuba, smirenost u domu Ibrahima, i srce koje Äe biti cijenjeno, a ne slomljeno.
š Podijeli⦠s onim ko se osjeÄa usamljenim ā usred mnoÅ”tva.
š„ I napiÅ”i u komentar:
Da li se davanje bez priznanja može nazvati ljubavlju