🥪 Sendvič s okusom majčine nježnosti… i tanjir koji je Allah čuvao 🌿
U školskoj kafeteriji, pažnju mi je privukao dječak koji nije imao više od sedam godina 🧒. Nosio je otvorenu kutiju za užinu i išao od učenika do učenika, dok ga je njegova učiteljica posmatrala smireno, što me pomalo iznerviralo. Prišla sam mu znatiželjno, kao neko ko pokušava otkriti tajnu njegove kutije.
– Dobro jutro… Kako se zoveš?
– (Sramežljivo) Karim.
– Imaš sendvič, Karime? (Pomislila sam da možda razmjenjuje slatkiše za sendvič ili nešto slično 🤭)
Klimnuo je glavom i stidljivo mi pokazao svoju otvorenu kutiju… u njoj su bila tri pažljivo umotana mala sendviča 🌯🌯🌯. Gotovo da sam mogla osjetiti miris majčine ljubavi u njima…
– Bravo Karim! 👏 Možeš li pojesti tri sendviča?
Pogledao me zabrinuto i odmahnuo glavom. Prije nego što sam nastavila sa pitanjima, učiteljica mi se obratila s osmijehom:
– Ja sam učiteljica Nadija. Karim traži – partnera za jelo!
– Nisam razumjela? – zbunjeno sam upitala.
Nastavila je:
– Svakog dana njegova mama mu pripremi tri sendviča. Jedan je za njega… (Karim je prekinuo: “…drugi za mog druga!”)
– A treći? – dodala je učiteljica – za nekoga iz razreda kome tog dana zatreba…
Nisam mogla sakriti iznenađenje. Ja jedva stignem pripremiti užinu svojoj djeci ujutro! 🤔
Nekoliko dana kasnije, na roditeljskom sastanku, susrela sam Karimovu mamu – a oni sendviči su mi i dalje bili u mislima. Prva mi je prišla i ljubazno se javila:
– Izvinite, nisam znala da pravila škole ne dozvoljavaju da djeca dijele užinu. Ali to je bilo dobro koje sam htjela “sačuvati” za mog sina…
– Nisam razumjela – rekoh.
Poče pričati:
– Kad sam se tek udala, morali smo otići u inostranstvo. I muž i ja smo radili dan i noć da obezbijedimo dobar život za našeg sina – Karima. Ujutro bih ga ostavljala kod komšinice (Allah joj svako dobro dao), a nakon posla bih s nestrpljenjem dolazila po njega, da zajedno krenemo kući i započnemo naš mali porodični svijet.
– Jednog dana, nakon posla, umorna i gladna, greškom sam ušla u pogrešnu zgradu. Bila je puna mirisa ukusne hrane u vrijeme ručka 🍜. Ti mirisi su probudili u meni sjećanja… Nedostajala mi je moja majka… njen topli ručak… njena nježnost…
I zaplakala sam… Ako bi mi mama tada bila uz mene, sve bi bilo lakše… i ljepše…
– Kad sam se vratila kod komšinice po Karima, dala mi je tanjir s sarmom – nisam je jela otkako sam zadnji put bila kod svojih!
– “Karim se obradovao ručku, ali je zaspao prije nego što je pojeo kako treba. Sačuvala sam vam”, rekla mi je.
– Ne mogu vam opisati svoju sreću… Taj tanjir mi je bio kao poklon s neba u danu punom umora i tuge.
– Nazvala sam svoju mamu da joj to ispričam… Više puta, dok se konačno nije javila:
– “Gdje si, sine? Zvala sam te od jutra! Bilo mi je teško pri srcu, pa sam otjerala šejtana, skuhala ručak i odnijela ga našoj komšinici – bolesna je. Poslala sam joj ga i rekla: ‘Ja Rabb, neka ovo bude za moju kćer u njenoj tuđini…’”
– (Tišina…) Tad sam odlučila da i ja učinim isto… da svom sinu svaki dan sačuvam nešto što će možda nekome uljepšati dan, baš kao što je meni tada bio uljepšan tanjir sarmom… Možda nekad dijete u razredu ne dobije užinu, pa će ga usrećiti baš taj treći sendvič – kao što je mene usrećio tanjir hrane u težak dan…
I otišla je, a ja sam dovila da joj Allah podari još više dobrote… i u sebi rekla:
„Sačuvajte svojim voljenima dobro… jer prava sreća se krije u poklonjenoj radosti i daru koji nosi okus ljubavi.“
U vremenu kad se zaboravlja smisao sitnih gestova, jedna majka nas podsjeća da su dobrota i gostoprimstvo više od hrane – to je osjećaj da te neko negdje voli i misli na tebe.
“Karim” nije dijelio samo sendviče – dijelio je sigurnost, pažnju i nevidljivu poruku:
📩 “Nisi sam.”
Iza svakog zalogaja stajala je tiha dova, možda i suza, možda sjećanje na majku koja nije bila fizički tu – ali je svojim dovama prešla more i vrijeme da ugrije srce svoje kćeri.
Naučimo svi od nje:
👉 da svaka sitnica darovana s ljubavlju ima odjek na nekom nevidljivom mjestu, i da Allah nikada ne zaboravlja ono što se daje u Njegovo ime.
Jer nije stvar u sendviču – već u srcu koje je u njega umotalo dovu i nijet. ❤️
