Paradoks u Bosni i Hercegovini: dok se kažnjava simbol Armije RBiH, i dalje se toleriše veličanje ratnih zločinaca
Poruke Evropske unije o tome da u savremenoj Evropi nema mjesta za veličanje ratnih zločinaca i negiranje presuda međunarodnih i domaćih sudova u Bosni i Hercegovini ponovo zvuče kao upozorenje koje se ne shvata ozbiljno. U državama kandidatima za članstvo u EU, pa tako i u BiH, očekuje se poštivanje osnovnih civilizacijskih i pravnih standarda, ali svakodnevna praksa na terenu često pokazuje suprotnu sliku.
Dok se u javnom prostoru širom Republike Srpske i dalje mogu vidjeti murali, grafiti, baneri i druga obilježja kojima se odaје počast osuđenim ratnim zločincima, vlasti u ovom entitetu istovremeno uvode zakonske mjere kojima se kažnjava isticanje simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Time je dodatno produbljen osjećaj pravne i moralne neusklađenosti u zemlji koja je i dalje opterećena posljedicama agresije i rata od 1992. do 1995. godine. Sporni član Krivičnog zakonika RS-a, koji je stupio na snagu, predviđa sankcije za javno isticanje i promovisanje zastave i simbola Armije RBiH, iako je riječ o legalnoj oružanoj sili međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.
U isto vrijeme, u mjestima poput Foče, Višegrada i drugih gradova mogu se vidjeti obilježja koja glorifikuju osobe pravosnažno osuđene za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine, bez vidljive institucionalne reakcije koja bi bila jednaka onoj usmjerenoj prema simbolima Armije RBiH.
Ova kontradikcija posebno pogađa porodice žrtava rata, preživjele logoraše, povratnike i sve one koji vjeruju da se mir i suživot ne mogu graditi na selektivnom odnosu prema prošlosti. U zemlji u kojoj je odavno na snazi zabrana negiranja genocida i veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, činjenica da se javni prostori i dalje koriste za poruke mržnje i glorifikaciju osuđenih pojedinaca predstavlja ozbiljan društveni problem.
Nije riječ samo o simbolima, nego o poruci šta se u jednom društvu smatra prihvatljivim, a šta ne, te kakvu vrstu historijskog narativa vlasti žele nametnuti novim generacijama.
Reakcije političara: zahtjev za ocjenu ustavnosti i privremenom mjerom
Na donošenje ovog zakona reagovali su brojni političari i predstavnici institucija, ocjenjujući da entitetske vlasti pokušavaju uređivati pitanja koja po Ustavu i pravnom poretku pripadaju državnom nivou. Posebno je naglašeno da se ne može govoriti o zaštiti javnog reda i mira ako se istovremeno tolerira veličanje ljudi osuđenih za najteže zločine.
Poslanik SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH Safet Kešo poručio je da zabrana simbola Armije RBiH nije samo pravno sporna, nego i duboko politički i moralno problematična.
Kešo je istakao da se ovakvim odredbama pokušava promijeniti vrijednosni sistem u kojem se, kako je rekao, veličaju zločini i zločinci, dok se simboli Armije RBiH, koja je branila Bosnu i Hercegovinu u najtežim okolnostima, pokušavaju kriminalizirati. Prema njegovim riječima, Armija RBiH nikada nije bila instrument agresije, nego odbrambena snaga države koja je branila njen suverenitet, teritorijalni integritet i pravo naroda da opstane.
Upravo zbog toga, smatra on, bilo kakvo izjednačavanje njenih simbola sa simbolima zločinačkih projekata predstavlja ozbiljno iskrivljavanje historije.
Iz SDA i DF-a već je upućen zahtjev za ocjenu ustavnosti spornih odredbi pred Ustavnim sudom BiH, a zatraženo je i donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena zakona do konačne odluke. Kešo je potvrdio da je zahtjev podnesen 25. augusta, naglašavajući da je cilj bio spriječiti nastanak dodatne štete i pravne nesigurnosti.
Očekivanja su da bi Ustavni sud, ukoliko ocijeni da postoji osnova, mogao odmah privremeno obustaviti primjenu spornog člana zakona, a zatim ga i proglasiti neustavnim.
Glasovi iz institucija i upozorenja na opasnost revizionizma
Među onima koji su zatražili reakciju najviše sudske instance u zemlji je i Ramiz Salkić, koji očekuje da Ustavni sud BiH zauzme jasan stav i zaštiti ustavni poredak države. On smatra da zakon koji predviđa kažnjavanje onih koji ističu zastavu sa ljiljanima nije samo diskriminatoran, nego i suprotan osnovnim demokratskim vrijednostima.
Prema njegovom mišljenju, takav propis ne može opstati jer direktno udara na pravo jednog naroda i jedne armije da čuvaju svoja historijska obilježja.
Salkić je posebno naglasio da bi privremena mjera bila važna kako bi se spriječilo provođenje odredbi koje već sada izazivaju osjećaj nepravde među građanima. U pravnom i političkom smislu, riječ je o pitanju koje nadilazi unutrašnje političke sukobe i dotiče samu srž ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine.
Ukoliko zakon jednog entiteta selektivno zabranjuje simbole jedne legalne vojske, a pri tome ne dira u javno veličanje osuđenih ratnih zločinaca, onda se, upozoravaju brojni pravnici i političari, ne može govoriti o jednakosti pred zakonom.
Ovaj slučaj pokazuje i koliko je u postratnoj Bosni i Hercegovini i dalje snažan revizionizam, odnosno pokušaj prepravke historijskih činjenica u skladu s trenutnim političkim interesima. Umjesto da se kroz obrazovanje, javne politike i institucionalni rad razvija kultura sjećanja zasnovana na presudama sudova i dokazanim činjenicama, u pojedinim sredinama i dalje dominira logika podjela, simboličkih zabrana i jednostranih interpretacija rata. To dugoročno otežava pomirenje i usporava izgradnju povjerenja među građanima.
Armija RBiH kao simbol odbrane države
O značaju Armije Republike Bosne i Hercegovine govorio je i penzionisani general Vahid Karavelić, podsjećajući da se ne može razumjeti odbrana države bez razumijevanja okolnosti u kojima je Armija nastala. Prema njegovim riječima, organizacija Armije RBiH bila je jedan od ključnih faktora opstanka države, a posebno važnu ulogu imao je Prvi korpus, koji je zajedno s policijom i građanima branio Sarajevo tokom opsade.
U trenutku kada je glavni grad bio pod stalnim granatiranjem i snajperskim terorom, državni vrh Bosne i Hercegovine ostao je u opkoljenom gradu, što je imalo ogromnu simboličku i političku težinu.
Karavelić je podsjetio da Armija RBiH nije nastala kao projekt osvete, već kao odgovor na napad na međunarodno priznatu državu i na njene građane. U takvim uslovima bilo je nužno stvoriti sistem odbrane koji će omogućiti preživljavanje države i zaštitu stanovništva. To je, kako naglašava, ostvareno zahvaljujući organizaciji, odlučnosti i velikoj žrtvi ljudi koji su branili Bosnu i Hercegovinu.
Zato simboli Armije RBiH za mnoge građane nisu politička provokacija, nego znak otpora, dostojanstva i odbrane domovine.
Upravo zato je za veliki broj građana neprihvatljivo da se ti simboli danas tretiraju kao problematični, dok se istovremeno u javnom prostoru ne sankcionišu oblici veličanja ljudi osuđenih za masovne zločine. Takav odnos dodatno produbljuje nepovjerenje prema institucijama i stvara dojam da pravila ne važe jednako za sve.
Ako se želi izgraditi pravna država, onda se, kako upozoravaju brojni analitičari, mora jednako tretirati svaki oblik poricanja zločina i svako javno veličanje onih koji su za te zločine pravosnažno osuđeni.
U narednom periodu sve će zavisiti od odluke Ustavnog suda BiH. Ta odluka neće biti važna samo zbog jednog člana Krivičnog zakonika RS-a, nego i zbog šire poruke o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu institucije žele graditi: onu u kojoj se poštuje presuđena historija i država branilaca, ili onu u kojoj se simboli odbrane zabranjuju, a zločini prešućuju ili glorifikuju.
Dok se čeka rasplet, ostaje otvoreno ključno pitanje: kako je moguće kažnjavati ljiljane, a tolerisati slavljenje osuđenih ratnih zločinaca?
