Kontroverzna objava iz Srebrenice izazvala oštre reakcije u javnosti
Na društvenim mrežama pojavila se fotografija Filipa Bogićevića koja je odmah izazvala niz reakcija, osuda i otvorila pitanje odnosa prema ratnim zločinima, njihovom veličanju i javnom prostoru u kojem se takve poruke šire. Na spornoj objavi Bogićević pozira ispred saobraćajnog znaka na kojem piše Srebrenica, uz podignuta tri prsta, a uz fotografiju je objavljen i tekst: „Svoji na svome. Hvala ti generale“.
Upravo taj dio poruke privukao je najviše pažnje, jer se u javnosti gotovo jednoglasno tumači kao aluzija na Ratka Mladića, bivšeg komandanta takozvane Vojske RS, koji je pred međunarodnim pravosuđem pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.
Datum na fotografiji naveden je kao 6. septembar 2026. godine, što dodatno otvara prostor za tumačenja i sumnje u namjeru objave, ali bez obzira na tehničke detalje, suština reakcija ostaje ista: riječ je o sadržaju koji je doživljen kao provokacija na mjestu koje nosi jednu od najtežih i najtragičnijih historijskih uspomena u Bosni i Hercegovini. Srebrenica nije tek geografska odrednica; ona je simbol genocida nad Bošnjacima počinjenog u julu 1995.
godine, zločina koji je potvrđen pravosnažnim presudama međunarodnih sudova, uključujući i najviše sudske instance Ujedinjenih nacija.
Posebno problematičnim ocijenjen je dio poruke koji sadrži zahvalnicu „generalu“, jer se u kontekstu javne komunikacije i historijskih činjenica takva formulacija ne može odvojiti od veličanja osobe koja je pravosnažno osuđena za najteže ratne zločine. Ratko Mladić je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, a svako javno isticanje podrške takvoj osobi u Bosni i Hercegovini može imati i krivičnopravne posljedice.
Zbog toga ovakve objave ne ostaju samo na nivou društvenih mreža, nego ulaze u širi društveni, pravni i politički prostor.
Srebrenica kao mjesto sjećanja, bola i pravne istine
Da bi se razumjela težina reakcija, potrebno je podsjetiti da je Srebrenica mjesto gdje je u julu 1995. godine počinjen genocid nad Bošnjacima, što je utvrđeno nizom presuda međunarodnih sudova. Taj događaj nije samo dio ratne historije, nego trajna trauma porodica žrtava, preživjelih i cijelog društva.
Svaka poruka koja u tom prostoru priziva ratne zločince, koristi simbole nacionalističke provokacije ili relativizira presuđene zločine, doživljava se kao napad na dostojanstvo žrtava i pokušaj ponižavanja istine o počinjenom genocidu.
Simbolika fotografisanja pored putokaza sa natpisom Srebrenica nosi dodatnu težinu, jer takve slike nisu neutralne. One se u javnosti tumače kao poruke sa namjerom, posebno kada su praćene gestikulacijom poput pokazivanja tri prsta, koja u regionalnom kontekstu često ima političku i identitetsku konotaciju.
Kada se toj slici pridoda izraz zahvalnosti osobi osuđenoj za ratne zločine, nastaje poruka koja ne izaziva samo moralno negodovanje, nego i sumnju da se svjesno pokušava testirati granica zakona i društvene tolerancije prema govorima mržnje i glorifikaciji zločina.
Šta kaže zakon u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini veličanje ratnih zločinaca, javno negiranje genocida i grubo umanjivanje presuđenih zločina nisu samo moralno neprihvatljivi, već su i zakonski sankcionisani. Izmjenama Krivičnog zakona BiH iz 2021. godine uvedene su odredbe koje predviđaju kažnjavanje javnog odobravanja, opravdavanja, poricanja ili značajnog umanjivanja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Prema članu 145a, za određene oblike takvog ponašanja propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Posebno je važno to što zakon ne tretira samo direktno negiranje zločina, nego i veličanje osoba pravosnažno osuđenih za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Za takvo postupanje predviđena je kazna zatvora od najmanje tri godine. Ova odredba je značajna jer sprječava javno romantiziranje ili glorifikaciju osoba čije su presude donesene nakon dugih i detaljnih sudskih procesa.
Time se šalje poruka da Bosna i Hercegovina, barem na normativnom nivou, ne želi tolerisati javni prostor u kojem se zločinci predstavljaju kao heroji.
Zakon obuhvata i situacije u kojima se osuđenim ratnim zločincima dodjeljuju priznanja, nagrade, povlastice ili kada se javni objekti, ulice i druga mjesta nazivaju po njima. U praksi, to znači da je pitanje memorijalizacije i javnog sjećanja u BiH i dalje izuzetno osjetljivo, jer svaki pokušaj institucionalnog ili neformalnog veličanja osuđenih pojedinaca otvara novu ranu u već duboko podijeljenom društvu.
Upravo zbog toga reakcije na ovakve objave često nadilaze lični nivo i postaju pitanje pravne države.
Građani mogu dokumentovati i prijavljivati sporne sadržaje
U vremenu kada se sadržaji šire brzo i često ostaju dostupni samo nekoliko sati, dokumentovanje spornih objava postaje veoma važno. Građanima je na raspolaganju Registar 145a, platforma koja služi za evidentiranje sadržaja koji bi mogli predstavljati negiranje genocida, veličanje ratnih zločinaca ili druge oblike javnog odobravanja presuđenih zločina. Putem ove platforme moguće je sačuvati screenshot objave, dostaviti link i pripremiti materijal koji se može koristiti za eventualnu prijavu Tužilaštvu BiH.
Ovakav mehanizam nije važan samo zbog pravnih posljedica, nego i zbog jačanja kulture odgovornosti u digitalnom prostoru. Društvene mreže često djeluju kao mjesto gdje se nepromišljene ili namjerne provokacije šire bez posljedica, ali u slučajevima koji se odnose na genocid i ratne zločine, društvo ima pravo i obavezu da reaguje.
Svaka prijava, svaka arhivirana objava i svaki dokumentovani slučaj pomažu da se stvori evidencija ponašanja koja bi mogla biti predmet pravne obrade.
Širi društveni značaj ovakvih objava
Objave poput ove ne treba posmatrati samo kao izolovani incident. One su dio šireg obrasca u kojem se historijske činjenice pokušavaju relativizirati, a ratni zločinci predstavljati kao simboli identiteta ili političkog otpora. U zemljama nastalim nakon ratova devedesetih, takva praksa duboko šteti procesu pomirenja, jer onemogućava izgradnju povjerenja između zajednica i produžava atmosferu straha i nepovjerenja. Umjesto suočavanja s prošlošću, javni prostor se puni porukama koje otvoreno ponižavaju žrtve.
Zbog toga je važno da institucije, mediji i građani reagiraju promišljeno i dosljedno. Osuda ovakvih postupaka nije pitanje političkog izbora, nego pitanje civilizacijskog minimuma i poštovanja prema presuđenim činjenicama. Srebrenica, kao simbol genocida, zahtijeva posebno dostojanstvo u javnom govoru. Svako ko je koristi za provokaciju ili za veličanje ratnih zločinaca ne napada samo jednu zajednicu, već i temeljnu ideju pravde na kojoj bi trebalo počivati društvo u Bosni i Hercegovini.
U konačnici, slučaj Filipa Bogićevića pokazuje koliko su društvene mreže postale prostor u kojem se istovremeno vode borbe za sjećanje, identitet i istinu. Fotografija, nekoliko riječi i simbolični gest mogu izazvati snažan odjek upravo zato što dodiruju najosjetljivije tačke kolektivne memorije.
U zemlji u kojoj su presude za genocid i ratne zločine jasno izrečene, javno veličanje osuđenih zločinaca nije samo uvreda za žrtve, nego i test za institucije da pokažu da li su zakoni zaista jednaki za sve.
