Predizborni asfalt, pokloni i politička matematika: kako vlasti u Bosni i Hercegovini pokušavaju osvojiti birače
Kako se približava izborni dan u Bosni i Hercegovini, javni prostor ponovo postaje ispunjen poznatom scenom: ubrzanim radovima na ulicama, svečanom promocijom završetka projekata, najavama novih ulaganja i različitim pogodnostima koje političari predstavljaju kao dokaz brige za građane.
U praksi, međutim, sve češće se otvara pitanje da li se radi o stvarnom razvoju lokalnih zajednica ili o pažljivo tempiranoj predizbornoj strategiji čiji je cilj da birače podsjeti ko je „zaslužan“ za svaku obnovljenu dionicu, novo igralište ili asfaltirani sokak.
Najvidljiviji simbol ove prakse gotovo uvijek su lokalne saobraćajnice. U mnogim općinama i gradovima radovi na asfaltiranju, sanaciji rupa, postavljanju rasvjete ili uređenju trotoara upravo pred izbore dobijaju iznenadni zamah. Ulica koja je mjesecima ili godinama čekala obnovu odjednom postaje prioritet, a građani u kratkom vremenu mogu vidjeti mašine, radnike i službene delegacije koje obilaze teren.
Takvi prizori političarima služe kao dokaz da „rade“, dok građanima ostaje sumnja zašto se do realizacije čekalo toliko dugo i zašto se baš sada sve odvija u ubrzanom ritmu.
Ovaj obrazac nije nov, ali se iz izbornog ciklusa u ciklus ponavlja gotovo identično. Lokalna vlast tada nastoji pokazati rezultate mandata kroz opipljive, lako vidljive projekte. Asfalt je u tom smislu politički vrlo zahvalan: brzo se primijeti, lako se fotografiše i može se predstaviti kao konkretan uspjeh. Za razliku od složenih reformi, budžetskih analiza ili dugoročnih razvojnih planova, nova cesta ili uređeni parking ostavljaju snažan vizuelni utisak.
Zbog toga se predizborni period često pretvara u niz svečanih presijecanja vrpci, obilazaka gradilišta i saopštenja koja imaju za cilj da politički kapitaliziraju ono što je već ionako plaćeno javnim novcem.
Ipak, pitanje koje se u javnosti sve glasnije postavlja jeste: zašto se mnogi projekti ne realizuju ranije? Građani s pravom traže objašnjenje zašto se određeni problemi rješavaju tek onda kada kampanja uđe u završnu fazu. U tom smislu predizborni radovi ne izazivaju samo zadovoljstvo zbog poboljšane infrastrukture, nego i sumnju u motive vlasti. Ako je projekat bio nužan i koristan, zašto je čekao mjesecima?
Ako je budžet bio obezbijeđen, zašto su prioriteti ranije bili drugačije raspoređeni? Ovakva pitanja postaju posebno osjetljiva u sredinama gdje su komunalni problemi dugogodišnji i gdje se građani godinama suočavaju s neuređenim ulicama, lošom odvodnjom, slabom javnom rasvjetom ili nepostojanjem osnovne infrastrukture.
Predizborna borba, međutim, ne odvija se samo kroz asfalt i građevinske radove. U političkoj utrci za glasove sve češće se pojavljuju i razne pogodnosti koje izlaze izvan okvira klasičnog političkog programa. U pojedinim slučajevima građanima se nude vaučeri, popusti, simbolični pokloni ili usluge koje su osmišljene tako da ostave utisak neposredne koristi.
Posebnu pažnju javnosti izazivaju neobični primjeri poput bonova za šminkanje, jer takvi potezi otvaraju dodatnu raspravu o tome gdje prestaje legitimna promocija, a gdje počinje pokušaj kupovine naklonosti birača kroz sitne, ali politički ciljanje poklone.
Takve akcije nisu samo marketinški trikovi, nego i znak šireg problema političke kulture. Kada se biračima nudi niz kratkoročnih pogodnosti umjesto jasnih planova za obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje i razvoj, tada izborna kampanja postaje svedena na neposrednu razmjenu koristi i očekivanja. Građanin nije tretiran kao osoba koja procjenjuje programe, nego kao neko koga treba impresionirati vidljivom sitnicom.
To može biti novi asfalt, besplatna usluga, jednokratni poklon ili svečano obećanje da će „uskoro biti još bolje“. U tom ambijentu se gubi suština demokratskog procesa, jer se politika pretvara u nadmetanje u kojem je važnije ostaviti dojam nego ponuditi održivo rješenje.
Istovremeno, treba naglasiti da su mnogi od ovih projekata objektivno korisni i potrebni. Građanima nije sporno da se ulica asfaltira, da se obnovi škola ili sanira kanalizacija. Problem nastaje kada se ti poslovi koriste kao predizborni dekor, a ne kao dio planskog i kontinuiranog rada vlasti.
U idealnom slučaju, lokalne uprave bi trebale voditi razvojnu politiku bez obzira na izborni kalendar, ravnomjerno raspoređivati ulaganja i komunicirati s javnošću na način koji ne ostavlja prostor za sumnju u političku kalkulaciju. Kada se to ne događa, onda svaka lopata asfalta postaje i politička poruka, a svaka najava projekta dobija i svoju izbornu dimenziju.
U Bosni i Hercegovini, gdje su povjerenje u institucije i osjećaj političke odgovornosti često krhki, ovakve pojave dodatno produbljuju nepovjerenje građana. Mnogi ljudi stiču utisak da se javni novac troši selektivno i da prioritet nisu nužno najugroženije zajednice, nego one u kojima se može ostvariti najveći politički efekat.
To vodi prema začaranom krugu: građani postaju skeptični, političari se oslanjaju na kratkoročne poteze, a izborna kampanja se pretvara u nadmetanje ko će ponuditi upečatljiviji simbol rada, a ne ko ima ozbiljniji plan za budućnost.
Na kraju, ostaje činjenica da će upravo birači dati konačni odgovor na pitanje da li ovakve prakse nagrađuju ili kažnjavaju. U demokratskom procesu svaki asfaltirani metar i svaka podijeljena pogodnost imaju svoju političku težinu, ali i svoju cijenu u očima javnosti. Građani sve bolje prepoznaju kada se nešto radi iz stvarne potrebe, a kada iz potrebe da se pred kamerama prikaže uspjeh.
Zbog toga predizborni period u Bosni i Hercegovini nije samo vrijeme intenzivne kampanje, nego i test političke iskrenosti. Hoće li vlasti graditi povjerenje kroz dugoročne rezultate ili će se oslanjati na kratkoročne impresije – pitanje je koje će i ovog puta odlučiti izborni rezultat.
Jedno je, ipak, sigurno: što se izbori više približavaju, to će se pojačavati i borba za pažnju birača. Asfalt, obećanja, pokloni i simbolične pogodnosti ostat će dio političke scene, ali će istovremeno rasti i očekivanja građana da se javni resursi koriste transparentno, planski i bez skrivenih izbornih kalkulacija. Upravo u tome leži najveći izazov za sve političke aktere – da pokažu da rade zbog zajednice, a ne samo zbog glasova.
