Oglasi - Advertisement

Murphy upozorava: Dodikova politika, šutnja Washingtona i opasne iluzije o stabilnosti BiH

Bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Michael Murphy u svom prvom televizijskom intervjuu nakon odlaska s dužnosti iznio je niz oštrih ocjena o domaćim političkim liderima, ali i o novom pristupu američke administracije prema Bosni i Hercegovini. U razgovoru za Face TV kod Senada Hadžifejzovića, Murphy je poručio da se u bh. politici i dalje vrte isti projekti, samo u različitim oblicima: secesija Republike Srpske, teritorijalna reorganizacija države i unitarističke vizije vlasti. Po njegovom mišljenju, upravo ta kombinacija predstavlja jednu od najvećih prijetnji dugoročnoj stabilnosti zemlje.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Murphy je, govoreći o Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću i Bakiru Izetbegoviću, tvrdio da svaki od njih u politički prostor unosi posebnu vrstu pritiska i ambicije. Dodik, prema njegovim riječima, i dalje želi put ka odvajanju Republike Srpske, Čović insistira na ideji trećeg entiteta ili drugačije teritorijalne prekompozicije, dok Izetbegović zagovara koncept snažne, centralizirane Bosne i Hercegovine. Murphy je takvo stanje opisao kao “opasan politički koktel” koji, ako se ostavi bez međunarodnog nadzora i jasnih ograničenja, može dovesti do ozbiljne krize, pa čak i nasilja.

Kritika ideje da domaći političari mogu sami riješiti sve

Posebno je naglasio da, u njegovoj procjeni, prepuštanje političkih procesa isključivo domaćim akterima u Bosni i Hercegovini ne vodi nužno demokratizaciji, nego može otvoriti prostor za destabilizaciju. Murphy smatra da dio međunarodne zajednice prečesto romantizira ideju da bh. političari sami trebaju postići dogovor, iako se ti dogovori često temelje na etničkom nadmetanju, a ne na državnom interesu. Njegovo upozorenje je bilo jasno: bez vanjskog pritiska i jasnih crvenih linija, domaći lideri nastavljaju proizvoditi političke blokade i međusobna optuživanja.

U tom kontekstu, Murphy je opisao i kako različiti politički lideri, prema njegovom viđenju, imaju potpuno suprotne vizije budućnosti zemlje. Dok Dodik ide ka neovisnosti entiteta, Čović, kako tvrdi, traži preuređenje koje bi Hrvatskom pitanju dalo novu teritorijalnu dimenziju, a Izetbegović zagovara rješenja koja bi ojačala centralnu državu. Takve vizije, istakao je, ne vode kompromisu nego sudaru interesa, a u društvu koje je i dalje duboko podijeljeno to može biti izuzetno opasno.

Sporne tvrdnje o Izetbegoviću i pregovorima o ustavnoj reformi

Jedan od najzapaženijih dijelova intervjua odnosio se na Murphyjeve tvrdnje o Bakiru Izetbegoviću. Na pitanje o ranijoj izjavi da je lider SDA navodno rekao kako može živjeti s podjelom Bosne i Hercegovine, Murphy je ponovio da je tokom razgovora o ustavnoj i izbornoj reformi čuo kako je Izetbegović američkim zvaničnicima poručio da bi mogao prihvatiti takvu podjelu, jer bi njegov dio teritorije bio “veličine Slovenije”. Murphy je insistirao da iza te izjave i dalje stoji, tvrdeći da je posebno problematično to što je taj prostor opisao kao “svoj”.

Ove tvrdnje izazivaju dodatnu pažnju jer se uklapaju u dugogodišnje sporove oko toga šta je uopšte bio sadržaj razgovora međunarodnih posrednika s domaćim političarima. Murphy je dodatno poručio da mnogi političari u Bosni i Hercegovini jedno govore javno, a drugo privatno, te da se često služe neiskrenim porukama. U njegovoj interpretaciji, to nije samo pitanje političkog stila nego i ozbiljan problem za svaku buduću reformu, jer pregovori ne mogu biti stabilni ako se vode na osnovu lažnih signala.

Trumpova administracija, Dodik i američka šutnja

Poseban dio razgovora bio je usmjeren na odnos administracije Donalda Trumpa prema Miloradu Dodiku. Murphy je ocijenio da je Dodik postao svojevrsna greška američke politike, tvrdeći da je bio politički oslabljena figura kojoj je Washington pomogao da se vrati u igru. U slikovitom opisu kazao je da je Dodik bio “u rupi, dva metra”, a da su mu Sjedinjene Američke Države pružile ljestve da se iz toga izvuče. Prema Murphyju, problem je u tome što Dodik krši dogovore čim mu se za to ukaže prilika.

Murphy je izrazio zabrinutost što, kako je rekao, niko iz aktuelne američke administracije ne govori dovoljno o tim potezima, niti na njih reaguje na način koji bi zaštitio teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Posebno je kritizirao činjenicu da, po njegovom mišljenju, Washington ne pokazuje dovoljno interesovanja za ono što Dodik radi u zemlji i regionu. Dodao je i da je Dodikova dugogodišnja strategija zasnovana na plaćanju lobista i izgradnji međunarodne podrške za ideju nezavisnosti Republike Srpske, što on vidi kao ozbiljnu prijetnju regionalnoj stabilnosti.

Murphy se osvrnuo i na posjete američkih političkih i lobističkih aktera, uključujući i kritiku da je Dodik profitirao od određenih susreta i političkih signala iz inostranstva. Naglasio je da je za njega posebno uznemirujuće to što se stvara utisak da se političkim avanturama može trgovati bez posljedica. U njegovoj formulaciji, “igranje šibicama u šumi punoj suhog granja” dovoljno je da izazove veliki požar, a u bosanskohercegovačkom kontekstu i najmanji politički poticaj može proizvesti lančanu reakciju.

Državna imovina, OHR i budućnost međunarodnog nadzora

Murphy je snažno insistirao i na pitanju državne imovine, poručivši da ona pripada državi Bosni i Hercegovini, a ne entitetu Republika Srpska. Podsjetio je da je to utvrđeno Ustavom i zakonima, te dodao da se ne može govoriti o poštenoj podjeli ako se pravni poredak selektivno poštuje. U jednoj od svojih najdirektnijih ocjena, rekao je da ako neko i krade imovinu u tom entitetu, onda su to, prema njegovom mišljenju, Dodik i njegovi politički saveznici. Time je dodatno naglasio da pitanje imovine nije tehničko nego duboko političko i državno pitanje.

Kada je riječ o budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR), Murphy je izrazio sumnju da će se Vijeće za provedbu mira dosljedno držati agende 5+2 kao uvjeta za zatvaranje te institucije. Prema njegovoj ocjeni, Evropska unija tradicionalno teži zatvaranju OHR-a, dok Sjedinjene Države žele visokog predstavnika kojeg mogu kontrolisati. Takvo stanje, kako je sugerisao, pokazuje da i međunarodna zajednica ima različite interese u Bosni i Hercegovini, a ti interesi nisu uvijek usklađeni s potrebama zemlje u kojoj se odluke često blokiraju ili relativiziraju.

Srebrenica i poruka o odgovornosti međunarodne zajednice

Na kraju intervjua Murphy se osvrnuo i na obilježavanje 11. jula i pitanje genocida u Srebrenici. Rekao je da ga je duboko pogodilo to što američka administracija ove godine, prema njegovim riječima, nije jasno priznala genocid počinjen u Srebrenici i njenoj okolini. Odbacio je objašnjenja da za takav stav nije postojala posebna instrukcija, sugerirajući da je i to znak slabosti i nedostatka dosljednosti u američkoj politici prema BiH.

Njegov intervju dolazi u trenutku kada su odnosi u Bosni i Hercegovini ponovo opterećeni blokadama, krizama povjerenja i rastućim nepovjerenjem prema domaćim i međunarodnim akterima. Murphyjeve poruke, ma koliko bile kontroverzne, pokazuju da se u Washingtonu i dalje vodi rasprava o tome koliko se Bosna i Hercegovina može prepustiti domaćim političkim elitama, a koliko joj je i dalje potrebna snažna međunarodna zaštita. Njegov osnovni zaključak je bio jasan: bez ozbiljnog angažmana i jasne odgovornosti, političke igre u BiH mogu imati mnogo opasnije posljedice nego što to mnogi danas žele priznati.