Advokat Goran Petronijević ponovno se oglasio povodom teškog zdravstvenog stanja svog klijenta, bivšeg političkog lidera Republike Srpske i ratnog zločinca Radovana Karadžića, koji izdržava doživotnu kaznu u britanskom zatvoru. Petronijević je izjavio kako je život Karadžića trenutno u ozbiljnoj opasnosti zbog loših uslova i zanemarivanja medicinske njege u zatvoru na ostrvu Vajt, gdje se Karadžić nalazi već neko vrijeme. Karadžić, koji je pravosnažno osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, prema njegovom advokatu, svakodnevno pati zbog infekcija i stalne temperature, a izuzetno loš uvjeti u zatvoru pogoršavaju njegovo zdravlje.
Petronijević je objasnio da Karadžić nema redovnog liječnika i da se čak sam mora snalaziti u vezi sa zdravstvenim problemima. „On je praktično prepušten sam sebi“, izjavio je advokat, dodajući da je nasilno izostajanje medicinske pomoći dovelo do ozbiljnog pogoršanja njegovog stanja. Petronijević je istaknuo da postoje opravdane sumnje u to da bi mu propustili pružiti odgovarajuću medicinsku pomoć, te da je vrlo moguće da je Karadžiću namjerno uskraćena medicinska njega koja mu je potrebna kako bi se doveo u smrtnu opasnost.
Advokat je također naglasio da je Karadžićevo stanje postalo toliko ozbiljno da se pitanje preživljavanja postavlja iz dana u dan. Petronijević je upozorio međunarodnu zajednicu, uključujući Haški tribunal, na hitnost situacije, tvrdeći da bi ne pružanje odgovarajuće pomoći moglo imati fatalne posljedice. On je također istakao da je, uprkos njegovim naporima da obavijesti nadležne institucije, pitanje smještaja Karadžića u drugu instituciju i dalje odgođeno, iako su takvi zahtjevi upućivani brojne molitve u proteklim godinama.
Karadžić se već neko vrijeme nalazi u zatvoru Albani, jednom od najstrožih i najopasnijih zatvora u Velikoj Britaniji, koji je poznat po neadekvatnim uvjetima i neispunjavanju mnogih međunarodnih standarda za humanitarno tretiranje zatvorenika. Karadžićeva kćerka, Sonja Karadžić Jovičević, također je nekoliko puta upozoravala na izuzetno loše uvjete u kojima njen otac boravi. Prema njenim riječima, Karadžić se suočava s strašnim bolovima koji ga čine polusvjesnim, a uprava zatvora nije voljna zamijeniti kateter koji mu je postavljen prije tri mjeseca. Iako je kateter često bio začepljen, uprava zatvora nije poduzela nikakve korake kako bi mu pomogla, čime se dodatno pogoršava njegovo stanje.
Usprkos svim apelima na nadležne vlasti, Karadžić je ostao zatočen u zatvoru Albani, što izaziva sve veće zabrinutosti zbog njegovog zdravlja. Petronijević je ponovo naglasio da nema nikakve promjene u njegovoj situaciji te da je očigledno da su svi zahtjevi za premještajem Karadžića u humanije uvjete do sada ignorirani. Karadžićeva borba za život postala je ozbiljan međunarodni slučaj koji zahtijeva hitnu pažnju, a advokat je izjavio da će nastaviti obavještavati sve relevantne institucije u nadi da će se poduzeti odgovarajuće mjere.
U konačnici, sve ove tragične okolnosti naglašavaju koliko su ozbiljni problemi u vezi sa pravima zatvorenika u međunarodnom kontekstu. Karadžićeva sudbina i njegov zdravstveni problemi izazivaju šire diskusije o ljudskim pravima, standardima međunarodnog prava, te odgovornostima institucija za zdravlje i sigurnost zatvorenika, osobito onih koji su optuženi za ozbiljne ratne zločine.
Iako se Karadžićevi advokati i porodica već duže vremena bore za njegovu premještanje u humanije uvjete, situacija ostaje nepromijenjena. Petronijević je naglasio kako se i dalje šalju brojne žalbe i apelacije, ali nažalost, odgovori na ove zahtjeve su i dalje izostali. Činjenica da je Karadžiću uskraćena osnovna medicinska pomoć izaziva ozbiljne etičke i pravne dileme, jer nijedna osoba, bez obzira na počinjene zločine, ne bi smjela biti lišena osnovnih ljudskih prava, uključujući i pravo na dostojanstven tretman i adekvatnu medicinsku njegu. Ovaj slučaj postavlja i pitanje efikasnosti međunarodnog pravnog sistema, jer se čini da je usprkos njegovoj presudi i izdržavanju kazne, Karadžiću uskraćeno čak i ono osnovno što bi svaki zatvorenik trebao imati. Ovakav razvoj situacije izaziva zabrinutost u pogledu standardizacije ljudskih prava, jer zanemarivanje takvih prava može otvoriti vrata za nepravdu i okrutno postupanje prema drugim osobama koje se nalaze u sličnim okolnostima. Za mnoge, ovaj slučaj predstavlja borbu ne samo za pravdu u pojedinačnom slučaju, već i za poštovanje međunarodnih normi koje bi trebale garantovati ljudska prava i tretman svih zatvorenika na isti način. U konačnici, pitanje Karadžićevog zdravlja i humanog tretmana postaje pitanje moralnosti i pravde u širem kontekstu.