Babo je kao bedem na koji se uvijek oslanjamo. Babo je stijena na koju se čak i rijeka života oslanja – čvrst, jak, tih. Neprimjetno je tu, a u svemu ga ima.
Babina ljubav je kao nježni povjetarac – neprimjetno lahori, ali je osjećaš u svakom koraku koji ti je olakšan, u svakom hljebu koji ti je stigao na sofru, u svakoj zimi koju si, smrznut od snijega i igre vani, ugrijao pod toplim krovom. Kada drveni stub u kući ili štok na vratima počne škripiti jer je zub vremena i teret koji nosi učinio svoje – babo se nikada ne žali. A samo Bog zna težinu njegovih briga. Mnogi od nas kasno shvate šta je babo zapravo bio. Dok smo bili djeca, nismo znali za njegove neprospavane noći, za njegovu tihu bol. Nismo znali za dove koje je šaputao poslije jacije, moleći Boga da nas sačuva, da nam olakša, da nas uputi. Babo možda nije uvijek znao reći „volim te“, ali je znao kupiti Džekin dres, zamijeniti gumu na biciklu, donijeti najdraži sladoled… Znao je sjesti pored tebe kad si tužan i reći ono što ti treba čuti. U vjeri nas je učio primjerom – kako u vjeri, tako i u životu. Nije galamio, nije držao predavanja, ali si znao: kad ide obaviti namaz, pokositi greblje, pomoći komšiji, obići nekoga ko je hasta… I to te učilo više od hiljadu riječi.
Danas, kada vidiš sijede u njegovoj bradi i bore oko očiju, znaš da je svaki trag jedan amanet koji je nosio – radi tebe.
Ako još hoda ovim dunjalukom, poljubi mu ruku. Ako je već preselio, ne zaboravi ga u dovama. Sve dok je babuka živ, tvoje su vrata mira, sigurnosti, pažnje i hizmeta otvorena na ovom svijetu. A kad preseli – ostanu ti samo sjećanja i prilika da mu sevape šalješ kroz svoja dobra djela.
I zato, budi babo kakav je on bio tebi – stamen, skroman, iskreni rob Bogu, blizak svojoj djeci.
Jer snagu ne pokazuješ snagom ruke, već snagom srca. Snagom primjera. Jer knjiga uči – ali primjer odgaja.
Semir Krnjić
Photo by: mr. Salih ef. Meštrovac
