Hoće li doći vrijeme kada se hadž i umra više neće obavljati?
Među pitanjima koja često pobuđuju pažnju vjernika jeste i ono koje se odnosi na predznake Sudnjeg dana i na to da li će jednog dana prestati obavljanje hadža i umre.
Ova tema nije samo puka vijest o budućnosti, nego podsjetnik na prolaznost svijeta, promjene u ljudskim srcima i na činjenicu da se vjerski propisi i ibadeti u nekim vremenima mogu gasiti zbog udaljavanja ljudi od vjere, društvenih nemira ili velikih iskušenja koja zadesi čovječanstvo.
U islamskoj tradiciji postoje predaje koje ukazuju da će se pred kraj vremena desiti događaji koji će snažno uzdrmati čovječanstvo. Jedna od tih predaja govori o tome da će doći vrijeme kada se hadž neće prakticirati.
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Neće nastupiti Smak svijeta dok se hadž ne prestane prakticirati.” Ovaj hadis bilježe Ebu Ja’la, Ibn Hibban i El-Hakim, a prenosi se da je vjerodostojan prema uvjetima imama El-Buharija i Muslima. Takvi navodi podstiču vjernike da razmišljaju o dubokom značenju ibadeta i o tome koliko je njihovo čuvanje važno u svim okolnostima.
Važno je razumjeti da ovakve predaje ne treba čitati površno niti ih tumačiti bez šireg islamskog konteksta. Kada se govori o nestajanju hadža i umre, to ne mora značiti da će ibadet zauvijek biti ukinut u smislu propisa, nego da će u određenom periodu ljudi prestati imati mogućnost, volju ili sigurnost da ga obavljaju.
U tom smislu, razlog može biti slabljenje vjere, ali i opće stanje svijeta u kojem bi putovanje prema Mekki postalo gotovo nemoguće zbog ratova, haosa ili drugih velikih društvenih poremećaja.
Istovremeno, postoje i predaje koje pokazuju da se hadž neće ugasiti odmah niti će nestati prije vrlo velikih događaja koji prethode Sudnjem danu. U drugoj predaji od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., navodi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Hadž i umra će se nastaviti obavljati nakon pojave Jedžudža i Medžudža.” Ovu predaju bilježi imam El-Buhari.
Iz toga se razumije da je prestanak obavljanja hadža vezan za kasnije periode i da se radi o znaku koji dolazi vrlo blizu samog kraja dunjalučkog vremena.
Ovo pitanje otvara i širu temu o tome kako se predznaci Sudnjeg dana pojavljuju postepeno, u različitim oblicima i s različitim posljedicama. Neki predznaci su manji i trajno prisutni, dok su drugi veliki i dramatični, i upravo oni mijenjaju tok ljudske historije. Pojava Jedžudža i Medžudža, prema islamskom učenju, spada u velike znakove i pokazuje da će nakon njih uslijediti još snažniji potresi, promjene i iskušenja.
Ako će se hadž i umra i dalje obavljati nakon te pojave, onda je jasno da prestanak tih ibadeta pripada fazi koja dolazi kasnije, kada dunjaluk bude još bliže svom kraju.
Postoji i praktično objašnjenje koje su učenjaci spominjali: moguće je da će hadž biti privremeno obustavljen u vremenima teških nemira, bolesti, ratova ili opće nesigurnosti, pa će se zatim ponovo obnavljati kada se prilike smire. Takva mogućnost nije strana historiji. Muslimani su kroz stoljeća svjedočili periodima u kojima su putevi prema Meki bili otežani, a ponekad i gotovo neprohodni.
Ipak, hadž je u većini vremena ostajao živa i snažna veza između muslimana i Kabe, kao jedan od stubova islama koji okuplja vjernike iz svih krajeva svijeta.
Također, nije isključeno ni to da će u nekom vremenu određeni ljudi ili skupine pokušavati zabraniti hodočašće Kabe, bilo iz političkih, ideoloških ili drugih razloga. Takve pojave nisu nezamislive u svijetu u kojem se vjerske vrijednosti često potiskuju, a svetinje ponekad postaju meta pritisaka i zloupotreba. Međutim, islam uči da Allahova volja prevladava nad svim ljudskim planovima.
Ako ljudi pokušaju da spriječe ibadet, to ne znači da su uspjeli ugasiti njegovu suštinu; oni mogu stvoriti prepreke, ali ne mogu izbrisati istinu koju je Uzvišeni propisao.
U tom smislu, tema o prestanku hadža i umre ne treba izazivati samo strah, nego i duhovno buđenje. Vjernik iz ovakvih predaja treba izvući pouku da je vrijeme ograničeno, da su prilike za dobro prolazne i da se ibadet ne smije odgađati bez opravdanja. Ako dođe vrijeme kada ljudi budu lišeni mogućnosti da posjećuju sveta mjesta, tada će vrijednost današnjih prilika biti još očiglednija.
Zato su hadž i umra više od putovanja; oni su izraz pokornosti, čišćenja grijeha, obnove vjere i svjedočanstva pripadnosti Allahovom putu.
Na kraju, važno je naglasiti da Allah najbolje zna kada će se pojedini predznaci tačno pojaviti i u kojem obliku. Vjernik je dužan vjerovati u ono što je vjerodostojno preneseno, ali i čuvati se pretjerivanja, nagađanja i sigurnih tvrdnji o onome što je u domenu gajba.
Ono što je sigurno jeste da će se dunjaluk završiti, da će se znakovi tog završetka pojavljivati i da će svako vrijeme nositi svoje kušnje. Zbog toga je najbolji odgovor vjernika stalna priprema za susret s Gospodarom, čuvanje namaza, iskrenost u djelima i nastojanje da se hadž i umra obave dok za to postoji prilika.
Predaje o prestanku hadža podsjećaju nas da ništa na ovom svijetu nije trajno, pa ni mogućnost da čovjek putuje prema svetim mjestima. Ono što ostaje jeste vrijednost iskrenog nijeta, čiste vjere i spremnosti da se Allahovi propisi poštuju dok god nam je to omogućeno.
Zato musliman treba gledati na ove vijesti kao na poziv da poveća svoju bogobojaznost, da ne odgađa dobro i da se čvrsto drži vjere u vremenu kada se mnoge stvari mogu promijeniti vrlo brzo.
