“Hoćeš li me i dalje voljeti, mama?” – Nježan razgovor sa četverogodišnjom djevojčicom o dolasku sestre
Približava se termin poroda, a pitanja moje četverogodišnje djevojčice postaju sve češća. Navikla sam je da mi govori o svojim mislima i osjećajima, pa smo vodile ovaj nježan razgovor.
– Mama, hoćemo li svaki dan voditi bebu Nur kući?
– Naravno, dušo, ona će stalno živjeti s nama. Odrast će, hodat će, pričati, i postat će ti najbolja prijateljica. – Mogu li joj dati svoju igračku? I hoće li gledati crtani film sa mnom? – Pa, na početku neće znati ni pričati, ni hodati, ni igrati se… Ali zajedno ćemo je sve naučiti. Možeš joj pričati priče, pjevati, nositi je… A za otprilike godinu dana moći ćete se zajedno igrati i pričati.
Zastala je na trenutak kao da nešto pokušava sakriti. Poljubila sam je i upitala: „Šta se to vrti po glavi moje male djevojčice? Možeš me pitati sve što želiš.“ Pogledala me zabrinuto i pitala:
– Mama, hoćeš li me voljeti kao nju? – (snažno sam je zagrlila i rekla) Moja prelijepa i posebna djevojčice, ti si moje najveće blago… Ne brini, niko neće zauzeti tvoje mjesto na ovom svijetu. Uvijek ćeš ostati moja maza, bez obzira na sve.
Nasmiješila se, otrčala do balkona i donijela jednu ružičastu ružu pa pitala: „Mama, možeš li dati ovu ružu bebi?“
Nasmiješila sam se toj nevinoj ideji i rekla joj da beba još ne može držati ružu jer je još uvijek u mom stomaku, ali da nas itekako čuje i zna koliko je voli. Rekla sam joj da je beba sada upravo udarila, kao da želi reći: „Hvala ti, lijepa sestro.“
Nasmijala se, snažno me zagrlila, poljubila stomak i rekla: „Mnogo te volim, sestro Nur… Ne brini, ja ću se brinuti o tebi kad dođeš kući. Čekam te… Nemoj kasniti.“
Od tog dana, moja djevojčica je počela na razne načine pokazivati ljubav prema svojoj još nerođenoj sestri. Jednog dana, nakon što je otišla s tatom u vrtić, ubrzo se vratila i pokucala na vrata. Pitala sam je da li je nešto zaboravila. Odgovorila je: „Jesam, zaboravila sam poljubiti svoju sestru prije nego što odem.“ Zagrlila me i poljubila stomak.
Drugom prilikom, vidjela me kako pijem kafu pa rekla: „Mama, zar nisi rekla da bebe ne trebaju piti kafu? A beba Nur jede i pije sve što i ti, dok je u stomaku?“ Nasmiješila sam se jer sam shvatila šta želi reći, pa je nastavila: „Mama, nemoj piti kafu da ne naškodiš bebi Nur. Hajde da joj napravimo mlijeko.“
Zaista sam bacila kafu, zajedno smo pripremile čašu mlijeka i popila sam je kako bih joj potvrdila da je njena ideja dobra i da je podržim u njenoj brizi za sestru.
Veoma je važno da psihički pripremimo djecu na dolazak novog člana porodice. Nemojte ih ostavljati da se sami nose s pitanjima i nesigurnošću, niti da ih obuzmu negativne misli. Pomozite im da shvate da novorođenče dolazi da donese još više ljubavi
