Jučer, u nadi da ću izbjeći gužve zadnjih dana pred početak školske godine u tržnim centrima, odlazim sa djecom u kupovinu.
Na odjelima za djevojčice šok:
Uredno složeni redovi crop topova, dekoltiranih majica, tigrastih uzoraka, neprimjerenih natpisa, pripijenih haljinica i “modnih” komada koji više priliče odraslim ženama nego djeci. Umjesto pamučnih, udobnih, bezbrižnih komada kakve bi djevojčice trebale nositi, sve više liči na odjel za male žene. I to ne žene sa stilom, nego žene koja ima namjeru da izazove pažnju.
U vremenu u kojem živimo, ispunjenom opasnostima, razvratom, izopačenim pogledima, pedofilijom…mi biramo, svjesno ili nesvjesno, da ih spremamo da budu mamac bas ovakvim stvarima.
Biramo da ih učimo da vrijednost dolazi iz izgleda, iz “trendi” komada, iz onoga što na svom tijelu otkrivaju i pokazuju.
Umjesto da štitimo njihovu nevinost, neiskvarenost, radost i slobodu da budu djeca, mi im serviramo slike i “modu” koja ih gura u svijet koji još ne razumiju i kojem ne pripadaju.
Vrijeme je da se probudimo kao roditelji, kao društvo i da prestanemo podilaziti industriji koja naivnost vidi kao tržište, a djecu kao potrošače.
Djevojčice nisu minijaturne odrasle žene.
One su djeca. I imaju pravo da to budu.
Ja ne želim da moja djeca u ovim godinama znaju šta je “seksi” odjeca.
Ne želim da se pitaju da li im se vidi stomak dovoljno, jesu li dovoljno moderne, da li im ne majica dovoljno “trendi” za vrtic ili skolu.
Želim da znaju da su lijepe jer se smiju iskreno, jer su im lijepe kikice i šnale, jer vole životinje, jer su dobre drugarice. Jer su djeca.
Dok pripremam za pranje par normalnih komada koje smo izabrale, razmisljam o slikama koje sam vidjela u radnjama. Boli me što roditelji, mahom nesvjesno, kupuju tu odjeću misleći da je to “normalno”, “u modi”, “nije strašno”. Strasno je!
Strasno je sto se izgubio stid, osjecaj mjere, granice, postovanje prema školi. I samom sebi, na kraju krajeva.
Strašno je ukrasti djetinjstvo djeci. Isto ono djetinjstvo u kojeg bismo se mi vrlo rado vratili makar jedan dan kad bismo imali priliku.
