👶💖 Djeca nas ne uče samo riječima, nego i tišinom našeg glasa.
Kada galamimo na dijete, ono ne čuje smisao naših riječi – čuje samo snagu glasa. U tom trenutku, dijete pamti ton, strah i osjećaj nemoći, ali ne i poruku koju želimo prenijeti.
Roditelj često misli da će podignutim glasom brže doći do poslušnosti, ali djeca ne rastu u strahu – ona se povlače. Njihove male duše tada uče da se treba bojati, a ne razumjeti.
🕊️ Kada im se obratimo smireno i staloženo, otvaramo im prostor da slušaju, da razmišljaju i da shvate ono što govorimo. Umjesto da se uplaše našeg glasa, oni tada osjećaju sigurnost i ljubav. Upravo u toj sigurnosti naše riječi dobivaju težinu, jer su izrečene s toplinom, a ne s gnjevom.
Djeca upijaju naš primjer više nego naše rečenice. Ako ih učimo da probleme rješavamo vikom, i ona će vikom odgovarati na svoje teškoće. Ako ih učimo da razgovor vodi mir, i ona će mirno kročiti kroz život.
Zato, svaki put kad osjetimo da nas preplavljuje ljutnja, zastanimo. Udahnimo duboko i sjetimo se da riječ izrečena s blagosti vrijedi više od stotinu rečenica izrečenih u ljutnji.
👂 Djeca najbolje čuju kada ih govorimo tiho, a najviše pamte kada osjećaju da ih volimo.
