Vraćanje u Domovinu: Priča o Vilimu Rubiću iz Livna
Kada je Vilim Rubić prije više od deset godina napustio svoj rodni grad Livno i zaputio se u Njemačku, on nije bio usamljen. Na frankfurtskom aerodromu, zajedno s njim, radilo je još tridesetak prijatelja i poznanika iz njegovog kraja. Ova migracija nije bila samo potražnja za boljim životom, već i potraga za prilikama koje su mlade ljude često tjerale daleko od domovine.
U to vrijeme, BiH se suočavala s ekonomskim izazovima i visokom stopom nezaposlenosti, što je dodatno motiviralo mlade ljude da traže bolje uslove za život negdje drugdje.
U Njemačkoj je Rubić prvo pronašao posao na aerodromu, dok je njegova supruga radila u ugostiteljstvu. Kroz vrijeme, njihova ambicija ih je navela da pokrenu vlastiti biznis. Iako su se uspješno uklopili i stvorili novi život u inostranstvu, misli na domovinu nikada nisu napustile njihova srca. Tri godine nakon što su se vratili, Vilim je s radošću isticao da nije požalio zbog te odluke.
“Kada smo se vratili ovdje, osjećali smo se kao da smo se preporodili. Život u Livnu je znatno opušteniji i bez stresa,” kaže Rubić za Fenu, naglašavajući važnost mentalnog zdravlja i emocionalne povezanosti s mjestom gdje je odrastao.
Povratak u Livno: Nova Poglavlja i Prilike
Jedan od najvažnijih razloga povratka bio je i blizina porodice. Rubići danas žive u neposrednoj blizini roditelja i drugih članova porodice, što je posebno značajno otkako su postali roditelji. “Svi su tu. Puno je lakše kada imaš porodicu uz sebe,” dodaje s osmijehom. Ova bliskost donosi dodatnu podršku i osjećaj zajedništva, što je često neprocjenjivo za mlade porodice.
Osim emocionalne podrške, blizina porodice omogućava i praktičnu pomoć u odgoju djece, organizaciji zajedničkih okupljanja i jačanju porodičnih veza.
Međutim, povratak u domovinu nije značio prekid poslovnih veza s Njemačkom. Iskustva stečena na frankfurtskom aerodromu Rubić je iskoristio za pokretanje vlastite agencije koja priprema radnike iz Bosne i Hercegovine za poslove na aerodromu. “Nakon povratka, otvorila se nevjerojatna prilika.
Pojavio se odgovarajući poslovni prostor, i odlučio sam realizirati ideju o otvaranju ćevabdžinice,” objašnjava kako je nastao njihov popularni restoran „Kula“ u Livnu, nazvan po jednom od prepoznatljivih simbola ovog grada. Ćevabdžinica je ubrzo postala pravi fenomen, privlačeći ne samo lokalne posjetitelje već i turiste koji žele okusiti specijalitete tradicionalne bosanske kuhinje.
Porodična Dinamika i Uspon Ćevabdžinice “Kula”
Ćevabdžinica “Kula” od samog početka bila je obiteljski posao. Vilimova supruga, koja je ranije radila u industriji ugostiteljstva, preuzela je značajnu ulogu u kuhinji. “Ona je ovdje glavna, posebno kada dolaze gužve,” naglašava Rubić, ističući važnost timskog rada i međusobnog povjerenja u poslovanju. Njihova zajednička predanost kvaliteti i tradicionalnim receptima brzo je pridobila simpatije lokalnog stanovništva, a i šire. Uspjeh restorana nije došao samo zbog dobrih jela, već i zbog pažnje koju su posvetili svakom gostu, čime su nametnuli standarde usluge koji se rijetko viđaju.
Rubić ističe da je ključno za uspjeh bilo inzistiranje na kvaliteti. “Nema tu nekog posebnog recepta, samo kvaliteta. Meso mora biti vrhunsko,” kaže, naglašavajući da je takav pristup dugoročno isplativ. Svoj boravak u Njemačkoj vidi kao period koji ga je oblikovao. “Njemačka me naučila disciplini, redu i organizaciji. Danas mogu reći da je dobra organizacija pola posla,” objašnjava kako su njegovi njemački principi postali temelj uspjeha njihove ćevabdžinice.
Ovaj način rada omogućava im da zadrže visoke standarde, čak i kada su u sezoni kada je restoran pun posjetitelja.
Gledajući prema Budućnosti: Širenje Posla i Održivi Razvoj
Rubić ne namjerava stati na uspjesima koje je postigao s ćevabdžinicom. Razmišlja o širenju poslovanja, a jedan od ambicioznih planova uključuje pokretanje vlastite farme. “Želimo imati svoju hranu sa farme. Planiramo uzgoj junadi i peradi te proizvodnju ekoloških jaja,” precizira. Njegov cilj je da većina namirnica koje koriste u restoranu dolazi iz vlastite proizvodnje, čime bi dodatno osigurali kvalitetu i svježinu hrane koju nude svojim gostima. Ovaj pristup ne samo da doprinosi kvaliteti hrane, već i pomaže u očuvanju tradicije i lokalne poljoprivrede, što je posebno važno u kontekstu sve veće potražnje za ekološkim proizvodima.
Na kraju, Rubić šalje poruku svima koji razmišljaju o povratku. “Nemam univerzalan recept, ali smatram da vrijedi pokušati. Ako imaš mogućnost da nešto pokreneš kod kuće, ne bježi od toga,” zaključuje. Njegova priča je inspiracija mnogima, a ukazuje na to da se uz pravu volju i trud, uspjeh može postići i u vlastitoj zemlji.
Povratak u domovinu ne znači samo fizičko vraćanje, već i emocionalno ponovo povezivanje s mjestom koje nazivamo domom. Također, pokazuje da se mladi ljudi mogu adaptirati i uspjeti bilo gdje, uz dobru ideju, radnu etiku i podršku zajednice.
