Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, nedavno je dao intervju za Dnevnik Nove TV u kojem je komentirao nekoliko ključnih političkih tema vezanih uz Bosnu i Hercegovinu, a među najzanimljivijim dijelovima bio je njegov stav prema entitetskoj podjeli i mogućnosti stvaranja posebnog entiteta za Hrvate. Osim toga, Dodik je istaknuo da se osjeća kao žrtva, napominjući da su njegove odluke i postupci u skladu sa zakonima koji su na snazi u BiH, dok je oštro kritikovao međunarodni utjecaj, posebno s obzirom na ulogu visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Dodik je iznio čvrst stav u kojem je poručio da smatra kako nije počinio nikakvo kazneno djelo, te da je zapravo meta napada zbog svoje političke pozicije i zbog toga što se protivi određenim političkim smjerovima koje provode drugi u BiH. Naglasio je da prema zakonima koje je donio parlament BiH, nema nijednog razloga da bude smatran odgovornim za svoje postupke. Ipak, dodao je da je problem nastao zbog odluka koje je nametnuo visoki predstavnik, koji, prema njegovim riječima, nije legitiman i dolazi izvan BiH, konkretno iz Njemačke. Dodik smatra da Schmidt ima veliki utjecaj na političku situaciju u BiH, a njegova prisutnost izaziva nezadovoljstvo među Srbima i Hrvatima jer favorizira muslimansku stranu.
Na pitanje o njegovim stavovima prema susjednim zemljama, Dodik je naglasio da u ovom trenutku ni Hrvatska ni Srbija ne ugrožavaju teritorijalni integritet BiH, ističući da BiH u osnovi nema teritorijalni integritet. BiH je, prema Dodiku, teritorijalno podijeljena na dva entiteta: Republiku Srpsku, koja je monoetnička, i Federaciju BiH, koja je dvoetnička i sastoji se od Bošnjaka i Hrvata. Dodik je rekao da bi volio da Hrvati imaju poseban entitet, a svoju potporu ideji da Hrvati zaslužuju visoku autonomiju izrazio je već ranije. Smatra da bi Herceg Bosna, koja je povijesno bila političko-administrativna jedinica, trebala biti osnova za takvu autonomiju.
Dodik je također naglasio kako Hrvati u BiH, prema njegovom mišljenju, nisu u potpunosti ostvarili svoja prava, jer su, kako tvrdi, bili prisiljeni živjeti unutar Federacije, što je posljedično došlo kao rezultat njihovih političkih odluka u prošlosti, osobito tijekom rata i raspada Jugoslavije. Ističe kako je Hrvatska bila jedan od ključnih faktora u postizanju hrvatske samostalnosti, ali su Hrvati u BiH zbog toga morali platiti visoku cijenu i biti integrirani u političku strukturu Federacije BiH. Dodik vjeruje da bi na kraju, kada politička situacija u BiH dođe do svoje točke kulminacije, Hrvati mogli ostvariti pravo na visoku autonomiju kroz Herceg Bosnu ili slično entitetsko rješenje.
Ove izjave pokreću mnoge političke i pravne diskusije unutar BiH, jer se odnose na ključna pitanja koja se tiču ravnoteže između konstitutivnih naroda i političkih entiteta. Stvaranje novog entiteta ili autonomne regije za Hrvate svakako bi izazvalo velike promjene u političkoj dinamici zemlje. Međutim, Dodik smatra da će se takvo rješenje na kraju ostvariti, jer vjeruje da Hrvati u BiH imaju pravo na poseban entitet ili barem visoku autonomiju, u skladu sa svojim političkim i kulturnim identitetom.
Zaključno, Dodikove izjave ukazuju na njegovu čvrstu predanost stvaranju novih političkih realnosti u BiH, koje uključuju daljnju decentralizaciju vlasti i jaču autonomiju za entitete, posebice za Hrvate u BiH. Ovaj stav, iako podržan od strane mnogih u njegovom političkom okruženju, izaziva i velike nesuglasice, kako unutar same BiH, tako i na međunarodnoj sceni. Biće zanimljivo pratiti dalji razvoj političkih pregovora u BiH, jer će svaka promjena ili prijedlog koji se odnosi na entitetsku strukturu zemlje imati značajan utjecaj na njen budući politički smjer.
Iako Dodikove izjave i prijedlozi o daljoj decentralizaciji i mogućem stvaranju posebnog entiteta za Hrvate mogu izgledati kao pokušaj političkog osnaživanja Republike Srpske, one također donose i dodatne izazove u procesu pomirenja unutar BiH. S obzirom na osjetljive političke odnose među konstitutivnim narodima i međunarodni pritisak na stabilnost zemlje, svaka daljnja politička inicijativa koja podržava takve prijedloge može dovesti do novih podjela. Iako Dodik naglašava autonomiju kao pravo Hrvata, važno je razumjeti da će za ostvarenje takvih ciljeva biti potrebno široko političko suglasje svih strana, uključujući i međunarodnu zajednicu, koja nastoji održati ravnotežu u BiH. U konačnici, budućnost političkog okvira BiH ovisit će o sposobnosti političkih lidera da pregovaraju i pronađu kompromisna rješenja koja neće ugroziti stabilnost zemlje, već će omogućiti dugoročni mir i suradnju među njenim narodima.
