Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un. (Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.)
Kažu da pisanje pomaže da se bol izrazi… Ali ja ne mogu. Jer kako da napišem nešto o tebi, a da suze ne zagrle svako slovo?
Moj brat. Moj zaštitnik. Moj oslonac. Zvao me ‘Bracino’, uvijek s osmijehom koji je smirivao sve. Gledala sam na tebe kao na brata s kojim sam odrasla, a ti na mene kao na sestru koju si štitio iz srca.
Tvoje riječi još odzvanjaju u meni: ‘Kad god dođeš u Bosnu, znaš da imaš nekog. Kad ti nešto bude, imaš svog Bracu. Znaš da nisi sama.’ I stvarno, s tobom nikad nisam bila sama.
A sad… ostala sam sa prazninom, sa uspomenama i sa tvojim zagrljajem urezanim u duši. Ovih zadnjih dana sto smo proveli zajedno… tvoj glas, tvoj zagrljaj, tvoj smijeh. Tvoje ‘Čuvaj mi se, seko… i dođi mi opet.’ Doći ti ne mogu više ovdje… ali molim Allaha da te sretnem tamo gdje duše nalaze smiraj.
Poginuo si na motoru, naglo, bolno… Ali vjerujem da je to bila Allahova odredba. Dova mi je jedini jezik koji imam sada. I znam, tvoja duša je sada na boljem mjestu. Smirena. Čista. Kod Gospodara Milostivog.
Rahmetullahi alejke, Bracika moj. Volim te i nedostaješ mi više nego što mogu reći. Nosim te u srcu, u svakoj dovi, u svakom koraku.
Tvoja seka koja sad zna da više nema tebe ovdje, ali ima te u dovama, i čeka te tamo gdje smrti nema.
Volim te dušo moja mila..🕊️
Cazin danas utihnuo. Vijest o tragičnoj pogibiji mladog motocikliste Kenana Nuhića potresla je cijelu zajednicu. Kenan je smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći u Bajrićima, ostavljajući iza sebe porodicu, prijatelje i sugrađane u dubokom bolu.
Na društvenim mrežama se nizaju poruke nevjerice, tuge i oproštaja. Među njima posebno se izdvaja status njegove sestre Emine Nuhić, koji je ganuo sve one koji su ga pročitali.
Emotivno pismo sestre:
Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un. (Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.)
Kažu da pisanje pomaže da se bol izrazi… Ali ja ne mogu. Jer kako da napišem nešto o tebi, a da suze ne zagrle svako slovo?
Moj brat. Moj zaštitnik. Moj oslonac. Zvao me ‘Bracino’, uvijek s osmijehom koji je smirivao sve. Gledala sam na tebe kao na brata s kojim sam odrasla, a ti na mene kao na sestru koju si štitio iz srca.
Tvoje riječi još odzvanjaju u meni: ‘Kad god dođeš u Bosnu, znaš da imaš nekog. Kad ti nešto bude, imaš svog Bracu. Znaš da nisi sama.’ I stvarno, s tobom nikad nisam bila sama.
A sad… ostala sam sa prazninom, sa uspomenama i sa tvojim zagrljajem urezanim u duši. Ovih zadnjih dana sto smo proveli zajedno… tvoj glas, tvoj zagrljaj, tvoj smijeh. Tvoje ‘Čuvaj mi se, seko… i dođi mi opet.’ Doći ti ne mogu više ovdje… ali molim Allaha da te sretnem tamo gdje duše nalaze smiraj.
Poginuo si na motoru, naglo, bolno… Ali vjerujem da je to bila Allahova odredba. Dova mi je jedini jezik koji imam sada. I znam, tvoja duša je sada na boljem mjestu. Smirena. Čista. Kod Gospodara Milostivog.
Rahmetullahi alejke, Bracika moj. Volim te i nedostaješ mi više nego što mogu reći. Nosim te u srcu, u svakoj dovi, u svakom koraku.
Tvoja seka koja sad zna da više nema tebe ovdje, ali ima te u dovama, i čeka te tamo gdje smrti nema.
Volim te dušo moja mila..🕊️
Poruke prijatelja i poznanika:
“Kenan, brate moj… Kako da vjerujem da te više nema? Još juče smo se čuli, planirali smo se vidjeti. Allahu rahmet, neka ti je laka crna zemlja.”
“Jedan od najiskrenijih ljudi koje sam poznavao. Uvijek spreman pomoći, uvijek s osmijehom. Rahmetullahi alejhi, druže.”
“Cazin je izgubio dobru dušu. Kenan, neka te Gospodar smiluje i podari ti najljepše mjesto u Džennetu.”
Neka se Gospodar smiluje Kenanu, podari mu najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici snagu, sabur i utjehu u ovim teškim danima.
Rahmetullahi alejhi.
