MOJA MAJKA, MOJA KRALJICA – KAKO SAM JOJ VRATIO OSMIJEH

Prijevod na bosanski jezik:

Nakon godinu dana od očeve smrti, ponašanje moje majke se promijenilo…

Tako nam je jedan čovjek ispričao:

Počela je da ne podnosi buku moje djece kao prije, stalno se žali na dosadu i bezvoljna je…

A bila je vesela i uslužna do krajnjih granica…

Pomagala je mojoj supruzi u kućnim poslovima i odgajala moju djecu s velikom ljubavlju, bez ikakvog umora…

Ja sam njen jedini sin. Ja sam joj bio i sin i prijatelj…

Živimo svi zajedno u kući punoj ljubavi i međusobnog poštovanja…

Supruga me upozorila da majka pati od tuge i depresije zbog gubitka oca.

Njegova smrt ostavila joj je prazninu koju nije znala kako popuniti…

I ja sam to isto primijetio…



Jer moj otac, Allah da mu se smiluje, bio je dobar i plemenit čovjek…

Jednog dana mi je rekla da bi voljela da trči ujutro.

Rekla je da je u mladosti bila član rukometnog tima u školi.

Iako ima 65 godina, još je vitalna i voli sport.

Predložio sam joj da ide u neku od obližnjih teretana…

Ali je odbila – osjeća gušenje u zatvorenim prostorijama jer ima problema sa štitnom žlijezdom…

Rekla je da želi da trči na svježem zraku…

Ali ja živim u malom gradu, i poznat sam u svojoj sredini…

Ideja da moja majka trči svako jutro napolju, nije baš bila prihvatljiva za mentalitet zatvorenog i podrugljivog društva…

Ali ona je bila odlučna i rekla da je nije briga šta drugi misle…

Naravno, pokušavao sam da je odvratim s raznim izgovorima…

Ali jednog dana, kad sam se vratio s posla, žena mi reče da majka cijeli dan nije izašla iz sobe… i da je jako tužna…

Tada sam shvatio da godinama nema kontakt s nekadašnjim prijateljicama…



Cijeli svoj život posvetila je nama…

I sigurno sada osjeća veliku samoću nakon očeve smrti…

Tada sam odlučio:
Šta ima loše u tome da je odvezem van grada, da udahne svježi zrak i da trči, kako je i poželjela?

Ako je to usrećuje, onda i mene usrećuje… i neću se obazirati na mišljenja drugih – ma koliko bila podrugljiva!

I zaista… svakog jutra je vozim automobilom do obližnjih livada… i ona trči kao dijete…

Vraćamo se kući, a njeno lice zrači zdravljem i srećom.

A ono što me dodatno usrećilo…

Jedan moj prijatelj je vidio taj prizor… i prišao mi…

Svidjela mu se ta ideja… pa je i on poveo svoju majku da je prati… i njih dvije su počele razgovarati i družiti se…

Postepeno je između njih izgrađeno prijateljstvo…

Taj moj prijatelj ju je upoznao sa još nekoliko žena njenih godina…

Počele su zajedno ići u šoping, u parkove i na porodična okupljanja…

Uspjela je da prevaziđe psihičku krizu koju je imala…



Zauzetost s novim prijateljicama ispunila je prazninu koju je osjećala…

I postepeno… više nije imala želju da trči svako jutro…

Ja sam jako sretan… jer sam uspio usrećiti svoju majku…

Jer moja majka je moja kraljica…
I za mene – ona je kraljica svih… ❤️🌺

Autor: Hfz. Imad El-Misri

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here