MOJA MAJKA, MOJA KRALJICA – KAKO SAM JOJ VRATIO OSMIJEH
Prijevod na bosanski jezik:
Nakon godinu dana od očeve smrti, ponašanje moje majke se promijenilo…
Tako nam je jedan čovjek ispričao:
Počela je da ne podnosi buku moje djece kao prije, stalno se žali na dosadu i bezvoljna je…
A bila je vesela i uslužna do krajnjih granica…
Pomagala je mojoj supruzi u kućnim poslovima i odgajala moju djecu s velikom ljubavlju, bez ikakvog umora…
Ja sam njen jedini sin. Ja sam joj bio i sin i prijatelj…
Živimo svi zajedno u kući punoj ljubavi i međusobnog poštovanja…
Supruga me upozorila da majka pati od tuge i depresije zbog gubitka oca.
Njegova smrt ostavila joj je prazninu koju nije znala kako popuniti…
I ja sam to isto primijetio…
Jer moj otac, Allah da mu se smiluje, bio je dobar i plemenit čovjek…
Jednog dana mi je rekla da bi voljela da trči ujutro.
Rekla je da je u mladosti bila član rukometnog tima u školi.
Iako ima 65 godina, još je vitalna i voli sport.
Predložio sam joj da ide u neku od obližnjih teretana…
Ali je odbila – osjeća gušenje u zatvorenim prostorijama jer ima problema sa štitnom žlijezdom…
Rekla je da želi da trči na svježem zraku…
Ali ja živim u malom gradu, i poznat sam u svojoj sredini…
Ideja da moja majka trči svako jutro napolju, nije baš bila prihvatljiva za mentalitet zatvorenog i podrugljivog društva…
Ali ona je bila odlučna i rekla da je nije briga šta drugi misle…
Naravno, pokušavao sam da je odvratim s raznim izgovorima…
Ali jednog dana, kad sam se vratio s posla, žena mi reče da majka cijeli dan nije izašla iz sobe… i da je jako tužna…
Tada sam shvatio da godinama nema kontakt s nekadašnjim prijateljicama…
Cijeli svoj život posvetila je nama…
I sigurno sada osjeća veliku samoću nakon očeve smrti…
Tada sam odlučio:
Šta ima loše u tome da je odvezem van grada, da udahne svježi zrak i da trči, kako je i poželjela?
Ako je to usrećuje, onda i mene usrećuje… i neću se obazirati na mišljenja drugih – ma koliko bila podrugljiva!
I zaista… svakog jutra je vozim automobilom do obližnjih livada… i ona trči kao dijete…
Vraćamo se kući, a njeno lice zrači zdravljem i srećom.
A ono što me dodatno usrećilo…
Jedan moj prijatelj je vidio taj prizor… i prišao mi…
Svidjela mu se ta ideja… pa je i on poveo svoju majku da je prati… i njih dvije su počele razgovarati i družiti se…
Postepeno je između njih izgrađeno prijateljstvo…
Taj moj prijatelj ju je upoznao sa još nekoliko žena njenih godina…
Počele su zajedno ići u šoping, u parkove i na porodična okupljanja…
Uspjela je da prevaziđe psihičku krizu koju je imala…
Zauzetost s novim prijateljicama ispunila je prazninu koju je osjećala…
I postepeno… više nije imala želju da trči svako jutro…
Ja sam jako sretan… jer sam uspio usrećiti svoju majku…
Jer moja majka je moja kraljica…
I za mene – ona je kraljica svih… 
Autor: Hfz. Imad El-Misri
