š« Pozvala me prijateljica na odbranu magistarskog rada na fakultetu. VeÄ dugi niz godina poznajemo se i dijelimo životne trenutke, i zato dobro znam Å”ta znaÄi svaki njen uspjeh.
š¹ Iza nje ne stoji samo njen trud, veÄ i snaga jedne majke ā majke koja je borac, heroj i najbolji prijatelj.
Majke koja je svoju kÄerku Å”titila i hrabrila danju, a noÄu, samo Allah zna, vodila tihe brige i borila se sa životom.
Majke koja je radila svih sedam dana u sedmici, bez odmora i predaha, da bi Ŕkolovala svoje dijete.
Majke koja je uprkos svemu uvijek željela da vidi nasmijano lice svoje kÄerke, iako je sama u sebi nosila nebrojeno iskuÅ”enja.

š©āš§ Ova žena ostala je mlada bez supruga, bez rijeÅ”enog krova nad glavom i bez mnogo onoga Å”to život inaÄe podrazumijeva. Ali nije ostala bez snage i vjere. KÄerku je odgajala priÄama o babi, priÄama koje su hranile srce i davale smisao svemu. Za svaku borbu imala je priÄu, za svaku suzu ā rijeÄ utjehe.
š¤ Prijateljica mi je jednom rekla:
“Molim te, pazi mi majku, budi uz nju…”
I to mi je bilo dovoljno da shvatim koliku težinu i vrijednost nosi ta ljubav izmeÄu majke i kÄerke.
š Odabrala je sjajnu temu, pripremila se i odbranila rad s Äistom desetkom. Komisija je Äestitala, rijeÄi su bile pohvale i priznanja. Ali ono Å”to je slijedilo nadmaÅ”ilo je sve. Okrenula se prema majci i izgovorila:
“Majko moja, uspjele smo!”
⨠To nisu bile samo rijeÄi ā to je bio život u jednoj reÄenici. To je bio zbir godina odricanja, žrtve, suza, rada i nade. To je bio trenutak u kojem je majka mogla ponosno reÄi: āVrijedilo je.ā
š¤²ā¤ļø Gospodaru moj, saÄuvaj naÅ”e majke, podari im dug život, zdravlje i osmijeh. One su naÅ”e utoÄiÅ”te, naÅ”e uÄiteljice i naÅ”i najtiÅ”i, ali najjaÄi heroji.
Semir KrnjiÄ

















