Žene u BiH: Naša stvarnost i brutalnost nasilja

U našoj društvenoj stvarnosti, gdje se često prepliću tradicija, običaji i nasilje, stihovi poput onih iz popularne pjesme “Oj doktore pregledaj mi ženu” izazivaju jezu i nelagodu. Ovi stihovi, koji na brutalan način reflektiraju nasilje nad ženama, postali su simbol alarmantnog stanja u kojem se nalaze mnoge žene u Bosni i Hercegovini. U zemlji gdje su nasilje i femicid postali svakodnevica, svaka javna manifestacija koja potiče ovakvu vrstu nasilnog diskursa predstavlja ozbiljnu prijetnju ženama i njihovim pravima. Nažalost, i dalje svjedočimo tome kako se ova tematika banalizira, umjesto da se shvati ozbiljno i da se s njom postupa sa potrebnom pažnjom.

U 2022. godini, Bosna i Hercegovina zabilježila je 14 slučajeva femicida, što je samo vrh ledenog brijega kada su u pitanju statistike o nasilju u porodici. Podaci pokazuju da je nasilje nad ženama duboko ukorijenjeno u našim društvenim strukturama. Organizacije za zaštitu prava žena ističu da se broj slučajeva nasilja u porodici mjeri stotinama, a mnoge žrtve nikada ne prijave nasilje iz straha ili osjećaja srama. Na primjer, prema istraživanjima, veliki broj žena u ruralnim područjima smatra da je nasilje privatna stvar porodice, zbog čega se ne odlučuju na prijavu. U takvim okolnostima, pjesme koje glorificiraju nasilje samo doprinose normalizaciji ovih strašnih činova. S obzirom na to, postavlja se pitanje kako društvo može dalje napredovati kada se ovakvi stihovi slave i potiču.

Reakcije javnosti i političara

Kada je nedavno na manifestaciji Kočićev zbor izvedena pjesma koja sadrži ove stihove, izazvala je veliku medijsku pažnju. Političke ličnosti poput Milorada Dodika, Savu Minića i Vlade Đajića, koji su prisustvovali događaju, nisu krili svoje zadovoljstvo, već su se smijali i uživali u nastupu. Ova situacija je postavila pitanje o moralnoj odgovornosti onih koji su na vlasti. Kakvu poruku šalju kada se ponašaju kao da je nasilje nad ženama nešto smiješno i bezazleno? U svijetu gdje je nasilje prisutno u svim oblicima, od fizičkog do emocionalnog, ovakve reakcije političara dodatno podstiču negativne stereotipe i nerazumijevanje stvarnosti sa kojom se žene suočavaju svakodnevno.

Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine, koji je podijelio snimak na društvenim mrežama, osvrnuo se na stanje u društvu i ukazao na ozbiljnost situacije. Njegova izjava o tome da je “bezbednije biti u duševnoj bolnici” nego u društvu koje podržava ovakve poruke, duboko rezonira s onim što mnoge žene osjećaju u svakodnevnom životu. Društvena klima u kojoj se smijeh i zabava podstiču na račun žena, ukazuje na sistemski problem koji mora biti rješavan. Mediji i javnost moraju preuzeti odgovornost za dezinformacije i glorifikaciju nasilja, kako bi se osvijetlila realnost s kojom se žene suočavaju.

Žene i njihova borba za prava

U ovom trenutku, od izuzetne je važnosti da se udruženja žena i nevladine organizacije bore protiv nasilja nad ženama neprekidno i odlučno. Aktivizam u ovoj oblasti potrebno je dodatno osnažiti i usmjeriti kako bi se predstavili stvarni problemi s kojima se žene suočavaju u svojoj svakodnevici. Primjeri dobrih praksi iz drugih zemalja, poput Švedske i Norveške, gdje su žene uspjele stvoriti snažnu platformu za borbu protiv nasilja, mogu poslužiti kao inspiracija. Očekuje se da takve organizacije reaguju na ovakve javne nastupe i osude glorifikaciju nasilja na bilo koji način. Ako se šuti, svaka borba gubi smisao, a žrtve ostaju bez podrške kojoj su potrebne.

Osnaživanje žena kroz edukaciju i podršku, kao i promjena percepcije u društvu su ključni. Mora se raditi na podizanju svijesti o problemima nasilja nad ženama, uz važnu ulogu medija u informisanju i obrazovanju javnosti o ovom pitanju. Svaka žena zaslužuje da živi u okruženju gdje nije samo “potrošna roba”, već bi trebala biti poštovana, slobodna i zaštićena od nasilja. Inicijative koje uključuju radionice, seminare, i javne kampanje mogu značajno doprinijeti osvješćivanju zajednice o ovom pitanju.

Zaključak: Borba za bolje sutra

Na kraju, borba za prava žena u Bosni i Hercegovini nije samo borba za individualno dostojanstvo, već i za pravednije društvo. Naši predstavnici i institucije moraju shvatiti ozbiljnost situacije i raditi na stvaranju sigurnijeg okruženja za sve žene. Njihovo nasilje i patnja ne smiju biti predmet zabave, već tema koja zahtijeva hitnu pažnju i promjenu. Samo zajedničkim snagama, kroz edukaciju i svest, možemo stvoriti društvo u kojem će svaka žena biti zaštićena i poštovana. U ovoj borbi, ne smijemo zaboraviti da je svaka žena važna, i da njena priča zaslužuje da bude ispričana i da bude u centru pažnje društva.