Jedan od najjednostavnijih, ali ujedno i najpouzdanijih načina da otkriješ pravi karakter čovjeka jeste da mu učiniš dobro. Tvoje dobročinstvo postaje ogledalo u kojem se jasno vidi njegova unutrašnja priroda.
Ako se radi o poštenom, zahvalnom i plemenitom čovjeku, on će tvoje dobro primiti otvorena srca. Biće zahvalan, i ne samo da će ti uzvratiti, već će tvoje djelo u njemu probuditi dodatnu želju da i sam širi dobro prema drugima. Takav čovjek osjeća prirodnu potrebu da dobro vrati dobrim, jer je svjestan da je zahvalnost znak ljudskosti i čestitosti.
Ali ako tvoje dobro naiđe na lošeg, sitničavog i zlobnog čovjeka, nastaje potpuno drugačija reakcija. Umjesto zahvalnosti, on osjeća nemir. Zašto? Zato što tvoje dobro nesvjesno razotkriva njegovo zlo, pokazuje svu prazninu njegove duše i ogoljava njegov nedostatak moralne vrijednosti. Umjesto da osjeti potrebu da se popravi, on počinje da se uznemirava pri samom susretu s tobom. U njemu se javljaju kompleksi, ljubomora i psihološke deformacije. Takvi ljudi, paradoksalno, često bi bili sretniji da im nikada nisi učinio dobro, jer bi im bilo lakše da nastave živjeti u svom zatvorenom krugu zlobe, bez obaveze da se suoče sa vlastitim manama. Tada, metaforički rečeno, u njima “puknu instalacije” – jer ne mogu podnijeti unutrašnji pritisak suočavanja sa sopstvenom tamom.
Osim toga, veliki problem je što mnogi ljudi ne znaju realno sagledati ni sebe ni druge. Oni se često precijene, uvjereni da imaju ulogu i snagu koju zapravo nemaju. To najbolje prikazuje priča o slonu i mišu.
Kažu da su jednom slon i miš trčali zajedno. Zemlja se tresla pod njihovim koracima, a miš, sav ponosan i uzbuđen, reče slonu: “Ala mi jezdimo, vidi kako se zemlja trese!” Miš je bio uvjeren da se zemlja trese i zbog njega. Međutim, kada su se razdvojili, miš je nastavio da trči, ali zemlja više nije podrhtavala. Trebalo mu je vremena da shvati da on nije bio uzrok tog podrhtavanja, već je sve dolazilo od snage slona.
Pouka ove priče je jasna: čovjek mora znati svoju pravu mjeru i biti svjestan ko je on sam. Tek kada čovjek pravilno procijeni sebe, može ispravno suditi o drugima i imati pravedan odnos prema ljudima. U suprotnom, lažna slika o sebi vodi u gordost, a gordost u nepravdu.
Na kraju, svako od nas bira kojim putem će ići: putem zahvalnosti i plemenitosti, ili putem nezahvalnosti i zavisti. A najbolje ogledalo toga puta jeste način na koji reagujemo kada nam neko učini dobro.
Prepričano sa profila:
