Povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Radiotelevizija Bosne i Hercegovine objavila je autentične arhivske snimke preživjelih – prve iskaze ljudi koji su u julu 1995. uspjeli napustiti opkoljenu enklavu nakon njenog pada i stići do teritorije pod kontrolom Armije RBiH.
Video zapis, dug oko pola sata, donosi potresna svjedočenja žena, djece i starijih osoba koje su, samo nekoliko dana nakon što su snage bosanskih Srba zauzele Srebrenicu – zaštićenu zonu pod mandatom UN-a – uspjele pobjeći iz krvoprolića koje je uslijedilo.
Na snimcima su zabilježeni prizori očaja: uplakane majke, žene s djecom u naručju, ljudi koji su izgubili svoje najmilije, obuzeti strahom, tugom i nevjericom.
Dok izgovaraju imena svojih muževa, sinova i braće, njihove oči traže lica koja se nikada više neće pojaviti. Neke još uvijek gaje nadu, dok druge već tada opisuju stravične prizore kojima su svjedočile – ubistva, mučenja, masakre, kao i muškarce koji su, očajni, radije birali smrt nego da padnu u ruke neprijatelja.
Jedna žena kroz suze priča kako je gledala muškarce kako se vješaju ili udaraju glavom o kamen, pokušavajući izbjeći zarobljavanje. Mladić koji je preživio svjedoči kako se spasio utrčavši u autobus s ženama.
Posebno upečatljiv trenutak snimka je svjedočenje žene koja opisuje susret s Ratkom Mladićem – čovjekom koji im je tada pred kamerama obećavao da im se ništa neće dogoditi.
Snimak otkriva i osjećaj duboke izdaje. Svjedoci govore kako su vojnici VRS-a oblačili uniforme UNPROFOR-a, kako je holandski bataljon bio razoružan, te kako su civili – naročito žene i djeca – ostali potpuno nezaštićeni usred genocida.
Ovo su prvi, sirovi glasovi istine – zabilježeni dok je svijet još šutio. Ovi snimci nisu samo historijsko svjedočanstvo, već i živi podsjetnik na odgovornost, na bol koja ne prestaje ni nakon 30 godina, te na imperativ: da se genocid nikada ne zaboravi i nikada ne ponovi prenosi novi.ba
