Priča koja ledi krv u žilama… Subhanallah, Gospodaru moj, kako si milostiv
Istinita priča: dvoje djece ušlo je u kabur svog oca… pogledajte šta su tamo našli
Dječak, star tek osam mjeseci, i njegova sestrica od pet godina, izgubili su oca… a nakon kratkog vremena preselila je i njihova majka.
Njihov amidža, brat rahmetli oca, preuzeo je brigu o njima, jer drugog bližeg nisu imali. Ali njegova supruga nije mogla podnijeti teret brige, odgovornosti i obaveza. Tražila je od muža da je razvede ili da djecu ukloni iz kuće.
Čovjek se našao pred teškom odlukom: da li da zadrži svoju ženu ili djecu svoje rahmetli braće. I prevagnuo je njegov šejtanski nagovor: uzeo je djecu i odveo ih u porodično mezarje, gdje su bili ukopani njihovi roditelji.
Da – ostavio ih je žive među mrtvima.
Zatvorio je kabur… ali Allahova odredba htjela je da ostane mala, neprimjetna pukotina koju nije dobro zatvorio. Kroz tu pukotinu ulazio je zrak… i bila je njihova vrata života.
Prošla su četiri dana prije nego što je iko primijetio šta se dogodilo. U međuvremenu, jedna dženaza je stigla u obližnji kabur. Nakon ukopa, ljudi su čuli dječije glasove – smijeh, priču, igranje.
Tražili su otkud glasovi, sve dok nisu otvorili kabur i našli dvoje djece unutra.
Odmah su ih iznijeli i predali nadležnim službama, a policija je uhapsila amidžu. Pitali su ga: zašto si to uradio? Zašto ih bar nisi odveo u dom ili sirotište? Nije imao nikakav odgovor.
Pitali su djevojčicu kako su ona i brat preživjeli četiri dana bez hrane i vode. A njen odgovor bio je nešto što čovjek ne može čuti a da ga ne prođu trnci.
Djevojčica je rekla:
„Bila je tamo drvo puno plodova, svih vrsta, i brala sam kad ogladnim…
A moj brat kad bi zaplakao od gladi, dolazio bi nam starac, bijele duge brade… nosio bi ga u rukama, položio kod naše majke i ona bi ga dojila, dok ne zaspi.“
Kada su ljudi to čuli, mnogo njih je počelo učiti šehadet… trnci su prolazili njihovim tijelima, srca su se tresla.
To je bila Allahova moć, Njegova milost, Njegova veličina i Njegovo čudo. Poslao je Svoje meleke i Svoje vojske u kabur, da zaštite nedužne duše koje ne znaju za zlo… da spase čovjeka od zulumčina drugog čovjeka.
Pa neka je slavljen Kralj, Sveti, Mir, Zaštitnik, Silni, Moćni, Uzvišeni… Svemoguć je On nad svim. Subhanallah.
Ovo je istinita priča, i toliko me je dirnula da sam je želio podijeliti s vama.
Ako si pročitao do kraja, ne budi škrt —
spomeni jedno od Allahovih lijepih imena, ili donesi salavat na našeg voljenog Poslanika ﷺ.
