Sakrivanje (štita) je bolje od izlaganja sramoti”
Kada je mladoženja ušao kod svoje nevjeste u prvoj bračnoj noći, ona mu se obratila odmah, s velikom hrabrošću, bez uvijanja i bez zaobilaženja, potpuno predana svome kaderu.
Rekla mu je:
“Prije nego me dotakneš, želim ti priznati jednu tešku tajnu. Na tebi i tvojoj savjesti je odluka – ili ćeš me osramotiti i biti uzrok moje propasti, ili ćeš me prekriti svojim siterom.”
Rekao joj je:
“Govori.”
Rekla je, dok joj je glas drhtao:
“Dok sam bila na drugoj godini fakulteta, upoznala sam mladića s mog odsjeka. Između nas se razvila ljubavna veza, bliska i snažna, koja je trajala tri godine. Vjerovala sam mu slijepo. Govorio mi je kako želi izaći sa mnom izvan fakulteta, i ja sam pristala.

Jednog crnog dana izostala sam s nastave i izašla s njim. Odveo me u stan za koji nisam znala kome pripada, daleko od očiju ljudi. U početku sam se mnogo dvoumila i opirala, ali me je obasipao lažnim obećanjima, govorio da me neće ostaviti i da će me zaprositi čim diplomiramo.
Na kraju sam posrnula… predala sam mu sebe. Bili smo pred samim završetkom studija, a njegovo obećanje je bilo da će se odmah nakon diplome pojaviti pred mojim roditeljima.”
Zatim je zašutjela, a suze su joj natapale lice.
“Ali on je nestao. Prekinuo je svaki kontakt. Nisam više znala kako da ga pronađem. Tajnu sam zatvorila u svoje srce i živjela izgubljena i slomljena. Prosci su dolazili, a ja sam ih odbijala, jedan po jedan, sve dok nisam ostala bez izgovora. Tada sam pristala na tebe i prepustila svoju sudbinu Allahu.”
Zatim je spustila pogled i tiho rekla:
“Ovo je moja istina… a presuda je u tvojim rukama.”
Mladoženja je šutio nekoliko trenutaka, a zatim duboko udahnuo i rekao glasom u kojem nije bilo ni bijesa ni osude:

“Jesi li završila?”
Rekla je kroz plač:
“Jesam…”
On tada reče:
“Da, to što se desilo je grijeh. Ali ti mi nisi došla kao lažljivica, nego kao iskrena žena u najtežem trenutku. A iskrenost se ne nagrađuje poniženjem.”
Zatim je dodao:
“Taj čovjek te je prevario, ali nema pravo da te uništi dva puta. Prvi put kada te je slagao, i drugi put kada bih ja dozvolio šejtanu da nas razdvoji.”
Podigla je glavu, a u očima joj se miješala nevjerica i nada.
Rekao je:
“Ja ne tražim prošlost da bih te njome kaznio, već ženu s kojom ću graditi budućnost. Ako te je Allah prekrio, moja je dužnost da te pokrijem.”
A onda je izgovorio riječi koje su joj spasile dušu:
“Ono što je bilo – neka ostane iza nas. Naš dom počinje od sada, sa pokajanjem, iskrenošću i strahopoštovanjem prema Allahu.”
Zajecala je, ne od straha, već od olakšanja i zahvalnosti.
Zahvalnosti Allahu koji joj je poslao zaklon u liku muža.
Zahvalnosti srcu koje je izabralo milost umjesto okrutnosti.
Pouka i dova:
Nije svako ko pogriješi izgubljen,
niti je svako koga Allah prekrije osuđen na sramotu.
Allahu, podari nam srca koja prekrivaju, a ne razotkrivaju.
Allahu, oprosti onima koji se kaju iskreno
i ne lomi srca onih koji Ti se vraćaju slomljeni.
Amin.

















