Skup podrške Miloradu Dodiku, koji se održao u Banjoj Luci, izazvao je iznenađenje zbog neočekivano malog broja prisutnih simpatizera. Ovaj događaj, koji je bio planiran kao snažna demonstracija podrške, nije privukao onoliko ljudi koliko su organizatori očekivali. Vlado Đajić, predsjednik Gradskog odbora SNSD-a u Banjoj Luci, bio je taj koji je pozvao građane na miting ispred Narodne Skupštine Republike Srpske. Međutim, umjesto velikog odaziva, situacija je završila neugodno za organizatore, jer se odazvao puno manji broj ljudi nego što se pretpostavljalo.
Ovaj incident je doveo do toga da je i sam Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, pokazao znakove frustracije. U trenutku očigledne napetosti, Dodik nije mogao da se suzdrži, te je odlučio na kraju skupa zapjevati, što je još jedan znak da nije bio zadovoljan razvojem situacije. Ovaj neplanirani trenutak zasigurno je privukao dodatnu pažnju medija i gledatelja.
Događaj je također postao predmet kritika, s obzirom na neuspio poziv na masovni skup koji je trebao pokazati snagu političkog utjecaja u Banjoj Luci i širom Republike Srpske. Različiti izvori sugeriraju da su uzroci niskog odaziva mogli biti povezani s različitim političkim i društvenim faktorima, među kojima su i nezadovoljstvo građana te nejasna politička poruka koja je možda utjecala na manje angažiranje ljudi.
U zaključku, iako su organizatori imali visoka očekivanja od ovog skupa podrške, događaj je završio daleko od željenog rezultata. Iako su pokušaji prikazivanja snažne političke podrške bili prisutni, manji broj prisutnih i Dodikova reakcija jasno ukazuju na političke izazove s kojima se vlast u ovom regionu suočava.
Ovaj događaj može se promatrati kao indikator političkog umora ili nezadovoljstva određenih sektora društva, koji nisu željeli da podrže vlasti na ovom mitingu. Može se postaviti pitanje je li došlo do gubitka povjerenja među određenim biračkim skupinama koje su ranije podržavale SNSD, što se posebno vidi kroz slab odaziv na ovakvim skupovima. Moguće je i da se radi o izraženijem trendu smanjenja političkog entuzijazma među građanima, koji više nisu skloni masovnim okupljanjima ili demonstracijama podrške, a koji su ranije bili češći u političkoj praksi ove stranke. Zasigurno, slabiji odaziv može biti i znak rastuće apatičnosti prema političkim akcijama koje nisu u potpunosti usklađene sa stvarnim interesima naroda.
Pored toga, Dodikovo ponašanje nakon događaja može ukazivati na duboku političku napetost i osjećaj nesigurnosti koji vladaju među visokim političkim krugovima. Njegovo zapjevanje na kraju skupa moglo je biti pokušaj da smanji napetost ili se nosi sa situacijom koju nije mogao kontrolirati. Ovaj trenutak ujedno može biti i signal da i politika Srpske suočava s izazovima u održavanju masovne podrške, te da će budući politički koraci morati uključivati ozbiljniju analizu stanja u društvu i nove pristupe u kontaktima s biračima. Pritisci unutar stranke, kritike opozicije i moguće unutrašnje razmirice mogu dovesti do daljnjih političkih preispitivanja i promjena koje bi mogle oblikovati politički pejzaž Republike Srpske u narednim mjesecima.
