Odluka o Obustavi Sufinansiranja Lijekova za Onkološke Pacijente: Problem Kroz Oči Društva
U Federaciji Bosne i Hercegovine, odluka o obustavi sufinansiranja nabavke lijekova za onkološke pacijente izazvala je nevjericu i ogorčenje među građanima. Ova odluka je izazvala brojne reakcije, a mnogi smatraju da predstavlja ne samo financijski problem, već i moralni poraz društva koje bi trebalo brinuti o svojim najranjivijim članovima. Ova situacija otvara brojna pitanja o funkcionalnosti zdravstvenog sistema, kao i o prioritetima vlasti u pogledu zdravlja građana. S obzirom na to da se onkološki pacijenti suočavaju s različitim izazovima, uključujući nedostatak citostatika i ograničen pristup potrebnim pregledima, postavlja se pitanje koliko je zdravstvo zapravo prioritet.
Naime, Upravni odbor Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH donio je Odluku o obustavi primjene Odluke o sufinansiranju zdravstvenih usluga i lijekova, navodeći kao razlog da su potrošena sredstva prema finansijskom planu. Ova informacija dolazi u trenutku kada su onkološki pacijenti već suočeni s brojnim izazovima, uključujući nedostatak citostatika, ograničen pristup potrebnim pregledima i loše uslove za liječenje. Amela Divović, predsjednica Kantonalne organizacije Žene SDA Sarajevo, ukazuje na ozbiljnost situacije, ističući da se ljudi nalaze pred teškim izborima između plaćanja računa i osiguranja liječenja. U svijetu gdje se zdravlje smatra osnovnim pravom, ovakva odluka dovodi u pitanje etičke norme i odgovornost vlasti.
Uloga Društva i Odgovornost Vlasti
Amela Divović je, u svom obraćanju javnosti, naglasila da je situacija s onkološkim pacijentima u Federaciji BiH alarmantna. Ona opisuje kako je mamografija dostupna samo u prvoj smjeni, što onemogućava radne žene da obave potrebne preglede bez rizika od gubitka posla. Ovaj problem se može posmatrati kao odraz dubljih sistemskih grešaka unutar zdravstvenog sistema. Država koja ne može osigurati osnovne lijekove i usluge svojim građanima, postavlja ozbiljna pitanja o svojoj socijalnoj osjetljivosti i odgovornosti. Na primjer, postoje pacijenti koji su u potrazi za životno važnim lijekovima, a često su primorani da ih nabavljaju na crnom tržištu ili da se oslanjaju na pomoć nevladinih organizacija.
Divović je također ukazala na drastičnu razliku u cijenama lijekova između Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, poput Turske i Slovenije. Naime, lijekovi poput Keytruda i Tagrisso su u našoj zemlji znatno skuplji, što dodatno otežava situaciju za pacijente koji se bore za opstanak. Ova razlika u cijenama ne samo da stvara dodatni financijski teret za oboljele, već također prisiljava mnoge da odustanu od liječenja. “Život ne smije biti stavka u budžetu”, poručila je Divović, naglašavajući da su sredstva iz Fonda solidarnosti neophodna za osiguranje lijekova svima kojima su potrebni. Ova situacija također utiče na porodice, koje često moraju preuzeti dodatne dugove kako bi svojim najmilijima omogućili liječenje.
Inicijative za Promjenu
U svjetlu ove situacije, Dennis Gratz, zastupnik u Parlamentu FBiH, podnio je inicijative za hitno ukidanje odluke o obustavi sufinansiranja. Njegovim potezom naglašava se potreba za brzim reakcijama vlasti, kako bi se osigurao nastavak liječenja pacijenata koji se bore sa teškim bolestima. Gratz je istakao da su trenutno cijene lijekova u našoj zemlji čak četiri puta više nego u zemljama EU, a pacijenti se suočavaju s nedostatkom osnovnih terapija. Njegova inicijativa je naišla na podršku mnogih, ali i na otpor onih koji smatraju da bi reforme u zdravstvenom sistemu mogle predstavljati dodatno opterećenje za budžet.
Situacija sa onkološkim pacijentima nije samo pitanje zdravlja, već i pitanje dostojanstva svakog pojedinca. Svaka marka koja se uskraćuje za liječenje znači izgubljenu nadu za pacijente i njihove porodice. Vlasti moraju shvatiti da zdravlje građana nije trošak, već obaveza koja dolazi s pravima i dužnostima koje imaju kao javne institucije. Ova obaveza ne bi trebala biti predmet političkih igara ili budžetskih rezova, već prioritet koji zahtijeva hitnu reakciju i sistemske promjene.
Društvo na Djelu
U svemu ovome, vidimo i aktivizam građana koji se mobiliziraju kako bi pomogli onima koji su najugroženiji. Prikupljanje sredstava za liječenje onkoloških pacijenata postaje sve češća praksa, što dodatno ukazuje na neefikasnost sistema. Dok se vlasti bave administrativnim problemima i izgovorima, obični ljudi često preuzimaju odgovornost za ono što bi trebalo biti prioritet svake države – zaštita zdravlja i života svojih građana. Ovaj oblik aktivizma često uključuje organizaciju humanitarnih koncerata, aukcija i drugih događaja koji imaju za cilj prikupljanje novčanih sredstava za liječenje, dok istovremeno stvara osjećaj zajedništva i solidarnosti među građanima.
Na kraju, ne možemo a da se ne zapitamo što će se desiti s onima koji su već u procesu liječenja, a sada se suočavaju s obustavom sufinansiranja lijekova. Ova situacija nije samo problem onkoloških pacijenata; to je problem cijelog društva koje se mora suočiti s vlastitom savješću i odgovornošću prema najranjivijima među nama. Naša sposobnost da se brinemo o onima koji su najugroženiji odražava našu humanost i vrijednosti kao društva. Trebamo se zapitati: jesmo li spremni da se borimo za prava naših sugrađana i osiguramo da im zdravstvo bude dostupno i u teškim vremenima?
