Odlazak velikog humaniste: Abaz Tabaković
U trenutku kada se čini da svijet postaje sve hladniji i okrutniji, gubitak istaknutih pojedinaca poput Abaza Tabakovića ostavlja dubok trag u našim srcima. Nakon duge i teške bolesti, ovaj posvećeni ljekar i humanista napustio je ovaj svijet, ostavljajući za sobom neizbrisiv pečat u zajednici Srebrenice. Njegova borba sa bolešću završila je na UKC Tuzla, gdje je proveo posljednja dva mjeseca svog života, okružen porodicom i prijateljima koji su ga duboko voljeli i poštovali.
Abaz Tabaković nije bio samo doktor; on je bio simbol nade i humanosti u najtežim vremenima. Tokom ratnih dešavanja u Srebrenici, njegov predani rad i odlučnost da pomogne sugrađanima nisu imali cijenu. U trenucima kada je zdravstvo bilo gotovo paralizovano, on je svojim znanjem i vještinama pružao medicinsku pomoć onima kojima je to bilo najpotrebnije. Njegova hrabrost i empatija su ga izdvojili kao junaka u vremenu velike patnje. Primjeri njegovog rada uključuju hitne medicinske intervencije u improvizovanim bolnicama, gdje je često radio s minimalnim resursima, ali s maksimalnom posvećenošću.
Posljednji pozdrav od kolega i prijatelja
U JZU Dom zdravlja Srebrenica, gdje je radio nakon povratka iz ratnih dešavanja, vijest o njegovom odlasku primljena je s velikom tugom. Njegove kolege su se okupile kako bi odale počast čovjeku koji ih je uvijek inspirisao svojim humanim djelima i nesebičnom profesionalnošću. “S dubokim žaljenjem obavještavamo kolege i prijatelje da nas je napustio naš dragi radnik i kolega Abaz Tabaković,” poručili su iz Doma zdravlja Srebrenica, izražavajući najiskrenije saučešće njegovoj porodici. Na sahrani su se okupili članovi porodice, prijatelji, kolege iz ljekarske profesije, kao i predstavnici lokalne zajednice da odaju posljednju počast čovjeku koji je toliko dao drugima.
Porodična tragedija i njen uticaj
Život Abaza Tabakovića nije bio bez svojih izazova. Prije dvije godine, pretrpio je duboku porodičnu tragediju gubitkom svog sina, što je ostavilo neizbrisiv trag na njegovoj duši. Ova tragedija ga je promijenila, iako je nastavio sa svojim humanitarnim radom, mnogi su primijetili da nije bio onaj isti čovjek kojeg su poznavali. Njegov gubitak je bio bolan ne samo za njegovu porodicu, već i za cijelu zajednicu koja ga je voljela i poštovala. U razgovorima sa prijateljima, često je dijelio svoja osjećanja gubitka, naglašavajući kako ni jedan uspjeh ne može nadoknaditi tu vrstu boli. Ovaj gubitak postao je motivacija za njegovu borbu protiv nasilja i patnje, te je često angažovao lokalne organizacije kako bi podigao svijest o važnosti mentalnog zdravlja u zajednici.
Ostavština koja inspiriše
U sjećanju svih koji su imali privilegiju da ga poznaju, Abaz Tabaković će ostati upamćen ne samo kao ljekar, već kao čovjek s velikim srcem. Njegova posvećenost pomoći drugima, čak i u najtežim okolnostima, inspirisala je mnoge da slijede njegov primjer. Iza njega su ostali supruga i sin, koji će nositi sjećanje na svog voljenog, ali i praznina koja će teško biti popunjena. Njegova ostavština ipak živi kroz sve one kojima je pomogao, kroz projekte koje je inicirao za poboljšanje zdravstva u Srebrenici, kao i kroz brojne mlade ljekare koje je mentorirao tokom svoje karijere. Njegova predanost obrazovanju mladih stručnjaka bila je ključna za razvoj zdravstvene zajednice u regiji.
Humanizam kao temelj života
Abazov život je bio primjer kako humanizam može biti temelj svake zajednice. Njegova sposobnost da pruži nadu i podršku ljudima tokom najizazovnijih vremena pokazuje koliko je važno biti tu za druge. Njegov duh će živjeti kroz sve one koji su doživjeli njegovu dobrotu, i kroz sve one koji će nastaviti raditi njegovim stopama, pružajući medicinsku pomoć i podršku onima kojima je najpotrebnija. U mnogim prilikama, Abaz je organizovao humanitarnu pomoć za ugrožene porodice, a posebno je bio posvećen pružanju pomoći djeci i starijim osobama koji su bili zapostavljeni tokom rata. Njegov humanitarni rad nije bio samo dužnost, već duboko ukorijenjena strast.
Zaključak: Održavanje sjećanja
U trenutku kada se opraštamo od Abaza Tabakovića, važno je da se prisjetimo njegovih vrijednosti i načela. Njegova predanost ljudima i njegova sposobnost da donese olakšanje onima u nevolji trebaju biti vodilja svima nama. Dok tugujemo za njegovim odlaskom, neka nas njegova ostavština inspiriše da budemo bolji ljudi i da se borimo za pravdu i dostojanstvo drugih. Održavajući uspomenu na njega, ne samo da ćemo sačuvati njegov duh, već ćemo i nastaviti njegovu misiju pomoći drugima. Organizacije i pojedinci koji su radili s njim nastaviće da se bore za humanost, a njegova priča će ostati inspiracija za buduće generacije.
