Jedan od običaja koji se duboko ukorijenio u našem društvu jeste i puštanje nokata, što čine žene, ili puštanje samo jednog nokta, što rade muškarci.
Brojni muslimani i muslimanke koji to čine nisu svjesni da time čine nekoliko prekršaja.
Prvo, jedna od pokazatelja savršenstva vjere islama jeste i to da nije ostavila nijedno primarno, niti sekundarno pitanje a da ga nije detaljno pojasnila. Tako je i s pitanjem nokata. Islam je jasno precizirao da je urođeno svojstvo svih ljudi briga o higijeni tijela, što obuhvata redovno skraćivanje nokata.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pet je prirodnih urođenih svojstava: sunećenje, odstranjivanje dlaka sa stidnog mjesta, čupanje dlaka ispod pazuha, podrezivanje noktiju i potkresivanje brkova.” (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu) Shodno tome, oni koji puštaju nokte jasno se suprotstavljaju prirodnosti – fitri, u kojoj je Allah stvorio čovjeka. Islamski učenjaci navode da se puštanjem nokata oponašaju bića koja nemaju razum, odnosno životinje, kojima su date kandže kako bi mogle preživjeti.
Drugo, puštanje nokata, bilo da je riječ o svim ili samo nekim noktima, nikada nije bila praksa čestitih i moralnih osoba, već je to praksa ponikla prvenstveno od žena nevjernica ili pokvarenjaka i grešnika ili primitivaca, a nama muslimanima zabranjeno je da oponašamo i nevjernike / nevjernice, a i pokvarenjake i grešnike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” (Ebu Davud, od Ibn Omera, radijallahu anhu; šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)
Treće, puštanje nokata u koliziji je s brigom o higijeni kojoj islam posvećuje mnogo pažnje. Možda i ima onih koji uprkos puštanju nokata brinu o higijeni, ali je evidentno da je mnogo onih koji to ne čine. Savremene studije i istraživanja potvrđuju da puštanje nokata uzrokuje skupljanje bakterija pod noktima, što dovodi do širenja određenih prijelaznih bolesti, pogotovo kada je riječ o ženama, jer one u našem društvu uglavnom pripremaju hranu, a i prstima se hrana unosi u tijelo, što je u direktnoj vezi s ovom temom.
Četvrto, osobe koje imaju duge nokte suočavaju se s velikim poteškoćama prilikom obavljanja mnogih poslova u kojima je neophodno koristiti šake, naročito ako su za to potrebni vrhovi prstiju, a da ne govorimo o tome da osoba s većim noktima ima veću mogućnost da nekoga ogrebe ili povrijedi, što je dodatni pokazatelj da je takav običaj suprotan ljudskom skladu u kojem je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je maksimalnu granicu koju musliman ne bi trebao prelaziti ne potkraćujući nokte.
Enes, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, precizirao nam je da skraćivanje brkova, podrezivanje nokata, čupanje dlaka ispod pazuha i uklanjanje dlaka sa stidnoga mjesta ne odgađamo više od četrdeset dana.” (Muslim)
Na osnovu ovog hadisa, određeni dio učenjaka smatrao je zabranjenim / haram da se nokti ne skraćuju duže od četrdeset dana.
Stoga, uvažena braćo i poštovane sestre, ne dopustite sebi da u slijepom slijeđenju Zapada, nevjernica i grešnika, padnete u grijeh ili postupite suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Svaki hajr je u slijeđenju sunneta, dokučili mi mudrost određenog propisa ili ne, a svako zlo i nesreća su u suprotstavljanju sunnetu i slijepom slijeđenju nevjernika i grešnika. Možda nikada nismo razmišljali o mudrosti koja se krije u tome da nam je propisano redovno skraćivanje noktiju, a današnja nauka potvrđuje nam veliku korist toga i ukazuje na veliku štetu koja proizlazi iz puštanja nokata.
Hvaljen neka je Uzvišeni Allah, koji Svojim robovima propisuje samo ono što im koristi!
