Na dan njenog vjenčanja, pozvao ju je njen otac i rekao joj:
„Kćeri moja,
Danas prelaziš u ruke stranca… Večeras će te zakloniti krov koji ti je nepoznat, u kući jednog neznanca.
Večeras ću stati pored tvog čistog kreveta u mojoj kući, a naći ću ga prazan – bez mirisa tvoje čistoće na bijelom jastuku.
Možda će mi po prvi put u životu suze poteći iz očiju, jer danas nestaje iz mog pogleda lice moje kćeri, da bi zasjalo u novoj kući.
Danas se moja osjećanja vraćaju unazad, ka onom danu kada su mi roditelji tvoje majke predali svoju kćerku, dok su suze tekle niz njihova lica.
Mislio sam da su to suze radosti, ali tek danas shvatam da je ono što me sada guši u grudima – isti osjećaj koji su oni tada osjećali.
Ono što mi sada para srce dok te predajem u ruke jednog neznanca, i njih je tada boljelo.
I vjeruj mi, kćeri moja, da sam onog dana kada sam se oženio tvojom majkom imao osjećaje oca, potrošio bih čitav svoj život da je usrećim – onako kako sada želim da tvoj muž potroši život u nastojanju da tebe učini sretnom.
U ovom trenutku kajem se za svaku sitnicu kojom sam povrijedio tvoju majku.
Jer sada gledam u budućnost i zamišljam tebe kako stojiš preda mnom i kažeš: ‘Moj muž me povređuje, oče!’
Šta ću tada uraditi?
Mila moja, znaj da se muž uvijek ponosi kada vidi da ga žena voli. Zato se potrudi da pokažeš svoju ljubav pred njegovom porodicom.
Poštuj njegovu rodbinu – jer on voli da se ponosi time što je odabrao ženu koja voli i poštuje njegovu porodicu.
Kćeri moja, ako se tvoj muž razljuti – dočekaj njegovu srdžbu smireno.
Ako pogriješi – izliječi njegovu grešku strpljenjem.
Ako mu se dunjaluk stegne – neka mu tvoje grudi budu utočište.
Znaj da si ti kruna na njegovoj glavi – ukrašena dragim kamenjem, ali možeš biti i kruna od trnja koja ga ranjava.
Budi mu zemlja poslušna – on će ti biti nebo.
Budi mu meki oslonac – on će ti biti čvrst stub.
Čuvaj njegov sluh i njegov vid – neka od tebe čuje samo dobro, neka od tebe miriše samo lijepo, neka na tebi vidi samo ono što raduje njegovo oko.
Sjeti se, kćeri moja, koliko sam se trudio za tebe, kako sam te odgojio na najljepšim vrijednostima. Zato budi primjer koji će u tebi vidjeti naše lijepe osobine.
Molim Allaha da ti podari sreću.“
Tada je kćerka uzela očeve ruke, a suza joj je skliznula niz obraz, i rekla:
„Koliko te volim, oče moj… i koliko bih voljela da moj muž bude čovjek poput tebe.“ 
