“Ovo nije moja sadaka, već babina”: Asim Tica iz Visokog prodao očevog Mercedesa kako bi pomogao mladiću da ponovo stane na noge
U vremenu kada vijesti često donose zabrinjavajuće slike svijeta, dolaze i one koje vraćaju vjeru u čovjeka i u snagu porodičnih vrijednosti. Jedna takva priča dolazi iz Visokog, gdje je poznati humanitarac Asim Tica dirnuo srca mnogih svojom nesebičnom odlukom – da proda automobil koji je naslijedio od svog rahmetli oca kako bi pomogao mladiću kojem je prijeko potrebna operacija.
Radi se o starom Mercedesu koji je godinama bio prepoznatljiv u visočkoj čaršiji – simbol prošlih vremena, ali i nečega mnogo dubljeg: porodične uspomene. Međutim, Asim je odlučio da tu vrijednu uspomenu pretvori u nešto još značajnije – priliku za nekoga da ponovo hoda.
„Zahvalan sam Allahu što mogu ovu sadaku dati. Ustvari, ne dajem je ja – ovo je sadaka mog babe. Ja sam samo prenio ono što je on meni ostavio“, rekao je Asim u svojoj iskrenoj i emotivnoj objavi koja se brzo proširila društvenim mrežama.
Automobil je prodat uz dogovor da kupac direktno uplati 500 KM za pomoć mladiću. No, Asim tu nije stao – iz svog džepa je dodao čak 4.000 KM, dok su građani i prijatelji dodatno prikupili oko 600 KM. Ukupna suma pomoći iznosi 5.100 KM, koja će, ako Bog da, pomoći mladiću da ponovo stane na noge i krene u novi život s nadom.
„Već sutra idem u Travnik, lično ću mu uručiti novac. Nadam se da će mu ovo omogućiti da što prije prohoda. Ovo nije moj čin. Ovo je moj otac dao njemu, ja mu samo činim uslugu“, rekao je Asim, još jednom naglašavajući koliko mu je važno da čuva ime i obraz svoje porodice.
Posebno se zahvalio svima koji su učestvovali, ističući da su mnogi pokazali veliko srce i osjetili važnost zajedništva u dobru. Na kraju je poručio:
„Dok sam živ, držat ću se onoga što su mi roditelji prenijeli. Neka Allah uvede mog oca u Džennet, jer ovo što sam uradio, uradio sam zbog njega i sjećanja na njegovo dobročinstvo.“
Ovaj plemeniti čin još jednom nas podsjeća na to da prava vrijednost ne leži u materijalnom, već u onome što ostaje iza nas – u djelima milosrđa, u ugledu i časti koji se prenose s koljena na koljeno. Asimov primjer pokazuje da se hajr može širiti i kad nas fizički više nema – kroz ruke onih koje smo podučili da čine dobro prenosi pressmediabih
