TAJNA BRAČNE SREĆE – MUDROST JEDNE STARE ŽENE
Muškarac koji zaljubljen svoju ženu
Kada su pitali jednu ženu o tajni njene stalne sreće,
Da li je to:
• Umijeće kuhanja?
• Ljepota?
• Rađanje djece?
• Ili nešto drugo?
Rekla je starica:
“Sreća u braku, nakon Božije volje, je u rukama žene…
Žena može od svoje kuće napraviti raj, ali može i suprotno.”
Ne govori mi da je to novac!
Mnoge bogate žene su nesretne, muževi im bježe…
Niti su to djeca,
Mnogo je žena koje su rodile desetero djece,
A muž ih ne voli, možda ih čak i ostavi…
Mnoge su i vrsne kuharice,
Kuhaju po cijeli dan,
A opet se žale na loše ponašanje muža.
Voditeljica se začudila i pitala:
“Pa u čemu je onda tajna?”
Starica je odgovorila:
“Kad se moj muž naljuti i povisi ton,
Ja potpuno zašutim s poštovanjem,
Pognem glavu sa žaljenjem…
Ali pazi – nikad s podrugljivim pogledom, jer je muškarac pametan i to razumije.”
Voditeljica: “Zašto ne izađeš iz sobe?”
Starica: “Nikako… Mogao bi pomisliti da bježim i da ga ne želim slušati.
Ćutim i slažem se sa svime što kaže dok se ne smiri,
A onda ga pitam: Jesi li završio?
Onda izađem… jer je umoran i treba mu odmora nakon galame.
Nastavim s kućnim poslovima…”
Voditeljica: “Da li ga onda ignorišeš danima?”
Starica: “Ne, to nikako!
Ignorisanje je opasno – mač s dvije oštrice.
Ako ga ignorišem, a on želi pomirenje, naviknut će se na tu tišinu.
Možda čak postane tvrdoglaviji.”
Voditeljica: “Pa šta onda radiš?”
Starica: “Nakon par sati donesem mu sok ili kafu i kažem:
‘Evo, popij.’
Jer mu to zaista tada treba…
I pričam s njim kao da se ništa nije desilo.
On me onda pita: ‘Jesi li ljuta?’
Kažem: ‘Ne.’
Onda on počne da se izvinjava za grube riječi
I počne govoriti lijepe stvari.”
Voditeljica: “I ti mu vjeruješ?”
Starica: “Naravno, vjerujem! Vjerujem sebi, nisam glupa.
Hoćeš da vjerujem šta govori kad je ljut,
A ne vjerujem kad je miran?”
Voditeljica: “A šta je s tvojim dostojanstvom?”
Starica:
“Moje dostojanstvo je u muževljevom zadovoljstvu i mirnom životu između nas.
Nema ponosa između muža i žene!
Kakav ponos!?
Zar nismo jedno drugome pokazali i tijelo i dušu?”
Da je žena stvorena kao ptica – bila bi paun.
Da je stvorena kao životinja – bila bi gazela.
Da je stvorena kao insekt – bila bi leptir.
Ali žena je stvorena kao čovjek –
Postala je voljena, supruga, majka…
I najljepši dar muškarcu na ovoj zemlji.
Da žena nije nešto izuzetno,
Allah je ne bi učinio hurijom kao nagradu vjerniku u Džennetu…
Zaista istina koja me je dirnula…
Najteža za razumjeti –
Dovoljna joj je ruža da je usreći,
A jedna riječ može je slomiti.
Divna je žena:
U djetinjstvu – otvara ocu vrata Dženneta
U mladosti – upotpunjuje vjeru svome mužu
U majčinstvu – Džennet je pod njenim nogama
Autor: Hfz. Imad El-Misri
