Volim ljude… 💚

Volim ljude koji ubrzaju korak kad im auto stane na pješačkom, i kimnu vozaču u znak zahvalnosti – jer znaju da su time izmamili osmijeh nekom drugom.
Volim ljude koji, kada dobiju račun od 19 KM, ostave i onu jednu marku do 20 – ne zato što moraju, nego zato što žele pokazati poštovanje prema onome ko im je poslužio.
Volim ljude koji neće ući u trgovinu pet minuta prije kraja radnog vremena, jer znaju da i prodavač ima porodicu i želi što prije kući.

Volim ljude koji neće zvati nekoga pet puta zaredom ako se ne javi – koji imaju strpljenja i razumijevanja da možda ta osoba ima važan razlog što se ne javlja.


Volim one koji ne zovu u sedam ujutro niti kasno u noć, jer znaju da se privatnost i mir drugih trebaju poštovati.
Volim ljude koji pomaze mačku koja im se gura oko nogu, jer imaju srce i za najmanja Božija stvorenja.

Volim ljude koji pridržavaju vrata osobi iza sebe, makar se ne poznavali, jer znaju da su sitnice te koje dan čine lakšim.
Volim one koji na kasi plate brzo i spakuju svoje stvari da ne zadržavaju red, jer misle i na ljude iza sebe.
Volim ljude koji pokupe voće koje je nekome ispalo u trgovini i vrate ga na mjesto, jer im nije teško napraviti mali gest da svima bude urednije i ljepše.

Volim ljude kojima molim te, hvala, izvoli i oprosti nisu strane riječi, nego dio svakodnevnog govora – jer znaju da lijepa riječ može promijeniti dan.
Volim ljude koji se osmjehnu neznancu, jer razumiju da osmijeh ništa ne košta, a vrijedi mnogo.

Volim ljude koji ustanu u prevozu i ponude mjesto starijima, koji pomognu majci s djetetom, koji znaju da se dobrota vraća.
Volim one koji skupljaju smeće iza sebe na izletu i ne bacaju papire kroz prozor auta, jer znaju da priroda nije njihovo privatno vlasništvo nego dar za sve nas.

Volim ljude koji se ne hvale onim što čine, nego jednostavno čine dobro.
Volim one koji praštaju, iako bi mogli zamjeriti, i koji se izvine, iako nisu u potpunosti krivi.
Volim ljude koji ne gledaju kakvo odijelo nosiš, nego kakvo srce imaš.

Postoje te male, naizgled beznačajne sitnice koje mi govore o čovjeku više nego auto koji vozi, odijelo koje nosi ili titula koju ima.
To su sitnice koje pokazuju koliko neko osjeća i poštuje svijet i ljude oko sebe, koliko je sposoban voljeti i biti čovjek.

Ne pokušavajte me impresionirati skupim večerama, luksuznim autima, odijelima, statusima i titulama…
Impresionirajte me svojom dobrotom, poštovanjem i djelima. 🌱
Jer na kraju, sve što ostaje iza nas su upravo naša djela – ona mala i ona velika – koja govore ko smo bili.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here