Jedan brat iz Jemena kaže:
Radim u jednoj bolnici u Džeddi u Saudijskoj Arabiji, i smjena mi se već bližila kraju.
Obavijestio me nadređeni da dolazi važna ekonomska ličnost, veliki bogataš, milijarder koji radi s dionicama, i da ga trebam dočekati i završiti postupak prijema.
Čekao sam na ulazu bolnice i iz daljine posmatrao svoj stari automobil. Prisjetio sam se svojih velikih gubitaka, kuće pod kirijom i brojnih rata koje plaćam.
U tom trenutku stigao je luksuzni automobil, čime se moja tuga još više povećala. Ta važna ličnost je došla u vozilu o kojem ni u snovima ne mogu razmišljati da posjedujem, a vozio ga je šofer u odijelu skupljem od moje odjeće.
Utonuo sam u misli o razlici između mog i njegovog stanja, mog i njegovog nivoa, mog izgleda i njegovog.
I sa puno gorčine pogledao sam svoj auto što stoji kao šugavi kamila i rekao: „Je li ovo život?“
Stigao sam prije njega u kancelariju, a on je došao iza mene – u invalidskim kolicima, koje je gurala njegova pratnja. Vidio sam da mu je desna noga amputirana iz kuka, pa su mi se osjećaji uzdrmali.
Pitao sam ga: „Imate li problem s tom nogom?“
Odgovorio je: „Da.“
Rekao sam: „Pa zašto ste došli, gospodine?“
Kazao je: „Imam zakazan prijem.“
Upitah: „I zbog čega?“
On obori pogled, suzdržao plač, obrisao suzu rukavom i rekao:
„Ubila me gangrena… moj termin je za amputaciju i druge noge!!!“
Tada sam ja sklonio lice i zaplakao, ne samo zbog njegovog stanja, već i zbog nezahvalnosti na blagodatima koja čovjeka obuzme čim mu se stanje malo pogorša.
Zaboravimo sve Allahove blagodati u jednom trenutku i pobunimo se zbog najmanjeg gubitka.
Zar je indeks dionica postao ne samo za mjeru finansija, nego i za mjeru našeg imana, koji pada s njihovim padom?!
Dodirnuo sam svoje noge i zdravlje, i osjetio da vrijede više od svih auta i imetka na svijetu.
A to je samo djelić od mora Allahovih blagodati prema nama.
Pouka:
Navikni se da zahvaljuješ na uobičajenim blagodatima.
Probaj biti zahvalan na onim blagodatima koje svakodnevno uzimaš zdravo za gotovo, jer kad bi jedna od njih nestala – život bi postao nepodnošljiv pakao.
Navikni se, kada se probudiš ujutro zdrav, sa svim osjetilima i snagom, da kažeš: „Gospodaru moj, Tebi pripada hvala.“
A preporučeno je da čovjek pri buđenju kaže:
„Hvala Allahu koji mi je zdravlje podario u tijelu, vratio mi dušu i dozvolio mi da Ga spominjem.“
