Djeca velikih srca
U jednoj školi, učiteljica je željela da motivira svoje učenike, pa je odlučila da im pripremi poseban test. Obećala je da će onome ko dobije ocjenu “odlično” pokloniti jednostavan, ali vrijedan poklon – nove cipele.
Djeca su se obradovala izazovu i svi su marljivo pisali.
Kada je učiteljica pregledala testove, svi su imali savršene rezultate.
Pojavio se problem – kome dati poklon, kad su svi bili odlični?
Zahvalila se djeci na trudu i pitala ih za prijedlog. Djeca su odlučila: svaki od njih će napisati svoje ime na papirić, a učiteljica će nasumično izvući jedno ime.
Učiteljica je izvukla papirić i pročitala:
“Vafa Abdul-Karim” – djevojčica je ustala, s osmijehom i suzama u očima, dok su svi učenici aplaudirali.
Zahvalila se svima i poljubila učiteljicu, jer je upravo tada najviše trebala nove cipele – njezine su bile stare, a roditelji nisu imali mogućnosti da joj kupe nove.
Učiteljica se vratila kući, ispričala sve mužu – ali dok je pričala, plakala je.
Muž se iznenadio:
– “Zašto plačeš kad je priča radosna?”
Rekla mu je:
– “Kad sam otvorila ostale papiriće kod kuće…
svi su napisali njezino ime.
Svi. Bez izuzetka.”
⸻
Pouka priče:
Velikodušnost i saosjećanje ne poznaju godine.
Djeca su pokazala čistu dobrotu, istinsku solidarnost i primjer koji odrasli često zaborave – sreća se umnožava kada je dijelimo.
