Ne mogu biti siguran šta će čovječanstvo precizno naučiti iz pandemije ali pouzdano znam šta će naučiti Bosanci i Hercegovci – piše Selvedin Avdić

Piše: Selvedin Avdić

Izvor: Žurnal.info


Pandemija je katastrofa iz koje bi čovječanstvo trebalo mnogo naučiti. To je iskustvo bliske smrti, straha za vlastiti život i živote najbližih, iskušenja izolacije, humanosti, solidarnosti…, u kojima se traži kako čojstvo tako i junaštvo, gdje se van okruglih stolova uči o ponašanju u kriznim situacijama. 

Kako kažu “treneri života”, kriza jeste poteškoća ali je također prilika i izazov.

Dakle, iz ovakvih kriznih situacija, logično je, trebali bismo izaći kao bolji i pametniji ljudi, koji su naučili šta je zaista važno u životu, koji su – kako kažu gore navedeni treneri, “poredali prioritete”. Ne mogu biti siguran šta će čovječanstvo precizno naučiti iz pandemije ali pouzdano znam šta će naučiti Bosanci i Hercegovci. 

Šta mi daje za pravo da budem do te mjere arogantan da znam šta će se dešavati u budućnosti? Zato što sam sredovječna osoba sa iskustvom iz bliske prošlosti.

Naime, ako se sjećate, ima tome jedva četvrt vijeka, Bosanci i Hercegovci su doživjeli vrlo slično iskustvo bliske smrti, straha za vlastiti život i živote najbližih, iskušenja humanosti, izolacije, solidarnosti…doživjeli smo rat. 

Šta smo naučili iz tog iskustva?

Da li biramo drugačije političare, razumne, obrazovane, poštene, odgovorne?

Ne. 

Držimo se banditskih korporacija.

Da li gradimo bolje i pravednije društvo?

Ni to.

Pokušavamo da se uključimo u banditske korporacije, uvalimo u budžetske institucije i “po zakonu” prevarimo koga god stignemo.

Da li smo napravili društvo u kojem je ugodno svima na svakom dijelu teritorije?

Nema šansi. 

Većina je prema manjini tolerantna tek kada joj oduzme identitet. Također, ovdje se očekuje da manjina bude tolerantna prema većini. Da slabi velikodušno tolerišu snažne. 

Da li smo naučili da budemo solidarni? 

Ma kakvi. 

Pogledajte danas – grabimo s polica ogromne zalihe, ne zanima nas da li će biti dovoljno za druge. Da bismo izbjegli mjere izolacije krijemo da smo bili u zaraženim područjima. Preko veze ulazimo u bolnice da bismo zarazili sve unutra.

Svjež primjer . Vlada Federacije dodijelila 30 miliona za borbu protiv epidemije Kliničkim centrima u Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Kantonalne bolnice u Zenici, Bihaću, Travniku, Goraždu, Livnu…nisu dobile niti marke. Dakle, svi ostali pacijenti prepušteni su jadnim kantonalnim budžetima.

Da li smo naučili da budemo tolerantni?
Nismo. 

Upregli smo javne servise, obrazovne i vjerske institucije da ocrnimo drugog i drugačijeg. S prvim dolaskom migranata postali smo ponosni rasisti i “veliki bijeli lovci”.

Ostatak pitanja i odgovora, kao i zaključak čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)