U staračkom domu, jedna žena priča stvarnu priču:
“Prije mjesec dana, u našem domu je preselila žena po imenu hadžinica Aiša, u dobi od 82 godine. Bila je s nama dvadeset godina. Sjećam se dana kada je došla – doveo ju je njen sin dr. Amjad. Bila je blijeda, tiha, jedva da je govorila, samo je kimala glavom. Kada sam s njom razgovarala, počela je gorko plakati.
Rekla je: ‘Radila sam kao profesor francuskog jezika. Upoznala sam kolegu profesora koji mi je iskazao ljubav i želio da se oženi mnom. Bila sam sretna jer je bio dobar čovjek i udala sam se za njega. Imali smo troje djece: Rukiju, Suhejlu i Amjada. Poslije deset godina braka, moj muž je poginuo u nesreći i ostavio mi djecu. Nisam se više udavala, iako su me mnogi pritiskali jer sam tada imala samo 35 godina. Posvetila sam život djeci, danju predavala u školi, a noću držala privatne časove. Borila sam se da ih školujem u najboljim školama i učinim da izgledaju dostojanstveno u društvu.
Vremenom su odrasli. Rukija je otišla na studije u Englesku, upoznala nekog i tamo se udala. Suhejla se udala za svog profesora i otišla s njim u jednu arapsku zemlju. Moj sin Amjad je želio da se oženi kolegicom doktoricom i rekao mi da se žele vjenčati u mojoj kući. Pristala sam i obnovili smo stan. Bila sam sretna. Ali ubrzo, njegova žena se počela prema meni ponašati kao prema služavki, a pred mojim sinom je glumila ljubaznost.
Rodili su se unuci, kuća je postala tijesna, a snaha je mnogo trošila na odjeću i mijenjala auta svake godine. Tada je predložila da me pošalju u dom. Jednog dana mi je sin rekao: ‘Mama, spakuj se, vodim te na izlet.’ Bila sam presretna, jer me nikad nije vodio, uvijek je išao s porodicom na ljetovanje, a mene ostavljao samu.
Rekla sam mu: ‘Kuda idemo?’
On: ‘Na more.’
Spakovala sam najbolje stvari. Kad smo krenuli, stali smo nakon pola sata. Rekao je: ‘Siđi, mama.’
Vidjela sam natpis: Dom za stare.
Ukočila sam se. Srce mi je počelo ubrzano kucati. I pored moje volje, izbacio me je.
Od tog dana, tu sam… i već 20 godina me niko nije posjetio – osim Rukije, svega 2-3 puta.
Prije smrti smo ih zvali, rekli da je bolesna i da želi vidjeti djecu i unuke, ali niko nije došao. Tek nakon smrti su se sva troje pojavili… radi nasljeđa.”
⸻
Pouka:
Kao što reče Ibn Qutejba:
„Kako činiš, tako će ti biti učinjeno“ –
kako se ti ponašaš prema drugima, tako će i drugi prema tebi.
🕯️ Ova priča je opomena i suza svake majke koja je dala sve, a zauzvrat dobila – zaborav.
