📖 Upozorenje čitaocu
Ono što ćete pročitati u ovoj priči istinito je 100%, i ne treba da posumnjate ni trenutka da u njoj ima izmišljotina ili pretjerivanja.
Ispričao nam ju je jedan od naših cijenjenih pratilaca stranice, pa sam odlučio da je podijelim s vama onako kako mi je prenesena, ne bi li u njoj našli pouku i korist.
⸻
Priča moje starije sestre: između braka, sihra i patnje
Moja sestra se vjerila kada je imala osamnaest godina. Njen zaručnik bio je jedinac među sedam sestara, svjetlo njihove kuće. Kada ju je vidio na šerijatskom viđenju, zavolio ju je i rekao da će dati bilo koji mehr koji tražimo. Otac je pokušao da ga ubijedi da je sestra još mlada i da se vjenčanje odgodi dvije godine, ali on je insistirao da sve obave odmah, i zaista je svadba bila za dva mjeseca. Pošto je sestra pristala, otac je na kraju popustio.
Nakon fatihe, desilo se da je sestra pala i završila u bolnici. Rekli su nam da je to samo stres i pritisak zbog priprema za svadbu. Ipak, svadba je obavljena, a bilo je mnogo zavidnika, jer je njen muž bio imućan. Iako se pričalo da „njihove kćeri ostaju do smrti“, njegove sestre su moju sestru prihvatile kao vlastitu, iako su sve bile starije od nje.
Allah je odredio da ostane trudna. Počela je osjećati vrtoglavice i razvila odbojnost prema mužu. Mislili smo da je to uobičajeno za trudnoću. Ali ubrzo je počela osjećati prisustvo u kući i govorila nam da joj dolazi neka žena dok je muž odsutan, govoreći joj da će joj uzeti dijete iz stomaka i njenog muža jer on „nije njen od početka“. Mi smo mislili da umišlja zbog prvog iskustva trudnoće.
Stanje se pogoršalo – ruke su joj oticale toliko da su morali rezati prsten da bi ga skinuli, ponekad bi gubila svijest, a nekada pokušavala izaći iz kuće vičući da je „probušena“ i da krvari. Otac je tada odlučio da je odvedemo na rukju. Bila je u osmom mjesecu trudnoće, i nakon rukje otkriveno je da ima sihr za razvod i rastanak, a čak je sihr pronađen i u autu njenog muža. Pošto je klanjala, sihr je na početku bio slab. Rodila je sina, i privremeno se stanje smirilo.
Međutim, nakon četiri mjeseca ponovo je počela mrziti muža, gasiti svjetla i sjediti sama. Čak je prestala voljeti i vlastito dijete, smetao joj je njegov plač. Ponovo je odvedena na rukju, i tada su rekli da se radi o „crnom sihru“ i da im treba jači učač. Poslali su je do raqija blizu alžirske granice.
Muž, koji ju je iskreno volio, pošao je s njom. Računali su da će pomoći, ali raqi je rekao da mora biti sama s njom, iako je muž insistirao da ostane. Dao im je upute: da mjesec dana ne izlazi, da ne klanja, da ne drži Mushaf, i da pojačaju televizor kada čuje ezan – jer on navodno treba „razgovarati s džinom“. To je bilo očito sumnjivo.
Ostala sam kod nje da je čuvam. Jednog dana izašla je iz sobe i rekla da ide „njemu“. Pogled joj je bio prazan, nije reagovala na moje riječi, govorila je da je „on zove“. Kada sam pokušala da je zadržim, nestalo je njenog sina. Pitala sam je gdje je, a ona se smijala čudnim glasom i rekla: „Traži ga sama.“ U tom trenutku sam se uplašila i pozvala muža. On je došao, a ona je počela prijetiti, bacila ga je o zid iako je bila sitna. Počela ga je psovati, a zatim se onesvijestila.
Dijete su na kraju pronašli u mašini za sijeno. Kada su ponovo otišli kod tog raqija, otac je insistirao da prisustvuje. Taj put je muž krišom ostavio uključen telefon i otkrili su da je taj raqi zapravo zlostavljao moju sestru i još je više uništio.
Nakon toga su je odveli kod drugog raqija. Rekao je da je zaista pod sihrom i da je „zuhri“ – osoba posebno osjetljiva na džine. Onaj prethodni raqi je na nju navukao džina „zaljubljenog“ u nju, i stanje se strašno pogoršalo. Tek nakon novih rukja, stanje joj se smirilo.
Ipak, od tada, svaki put kada zatrudni, u četvrtom mjesecu plod ugine bez razloga. Do danas ima samo jednog sina, a i on je u djetinjstvu počeo viđati „ženu spaljenog lica“. Ponavljale su se iste pojave, ali zahvaljujući rukji i Allahovoj pomoći, uspjeli su sačuvati i njega i nju.
Danas i dalje povremeno ima napade – kada zapusti namaz i zikr, vraćaju se simptomi. Sve ovo nas je naučilo da postoje iskreni raqiji i postoje varalice – šarlatani i sihirbazi koji se predstavljaju kao pomagači.
⸻
📌 Pouka priče:
Vjera, namaz i Kur’an su najveća zaštita. Treba biti oprezan kome se povjerava liječenje, jer nisu svi koji se nazivaju raqijima zaista iskreni i učači, nego među njima ima i onih koji nanose još veću štetu.
