Tvoja porodica je preča od društva
Prijatelji nisu važniji od tvoje supruge i tvoje djece. Vrijeme koje gubiš s nekim drugim, a ne sa svojom porodicom, doći će dan kada ćeš se zbog toga kajati.
Pogledaj, prijatelju…
Dođe trenutak kada moraš stati i zapitati se: kome dajem svoje vrijeme? Kome dajem svoju energiju? Kome dajem svoj trud i novac?
Istina je da mnogi ljudi provedu život trčeći za društvom, za kafanskim sijelima, za praznim razgovorima… a zaborave na ono najvažnije – svoj dom.
Supruga i djeca su tvoj pravi kapital. Oni su ti oslonac kada te život slomi.
Prijatelji su lijepi, društvo je važno, ali nisu važniji od tvoje kuće. Nisu važniji od onih koji nose tvoje ime, koji žive pod tvojim krovom i čekaju te da se vratiš na kraju dana.
Kada sate provedeš s prijateljima, u šali i smijehu, a vratiš se kući kasno, iscrpljen i bez snage da saslušaš dvoje riječi od svoje djece ili da porazgovaraš sa suprugom – to nije ni velikodušnost ni muškost. To je nepravda.
Nepravda prema djeci koja žele da te vide.
I nepravda prema supruzi koja te čeka cijeli dan da porazgovarate i da ne osjeća da je sama.
Vrijeme koje izgubiš izvan kuće se ne vraća.
Osmijeh koji nisi podijelio sa svojom djecom se ne može ponoviti.
Trenutak u kojem nisi bio tu kada je nekome u kući trebao tvoj oslonac – taj trenutak će ostati kao bol u njima, čak i ako to nikada ne kažu.
Prijatelji dolaze i odlaze. Danas su s tobom, sutra zauzeti.
Ali tvoja djeca? Oni su ti koji će nositi tvoje ime i poslije tvoje smrti. A supruga? Ona je ta koja će ti u dovi spominjati ime i odgajati tvoju djecu na ljubavi i poštovanju prema tebi.
Kuća traži tvoju energiju. Treba tebe – tvoj um, tvoje srce i tvoje vrijeme.
Kuća nije samo mjesto gdje spavaš i ustaješ. Kuća je projekat života. Ako na njega ne potrošiš svoje vrijeme, trud i energiju – projekat će propasti.
Shvati da su tvoji najbliži prvi koji zaslužuju tvoje vrijeme i trud.
Prvi kojima trebaš dati svoj osmijeh prije nego što ga daš strancima.
Prvi kojima trebaš dati svoj novac prije nego što ga potrošiš na besmislene sijele.
Prvi koji trebaju čuti tvoj glas prije nego što ga izgubiš u dugim noćnim druženjima.
Doći će trenutak kada ćeš žaliti za svim vremenom koje si proveo daleko od njih.
Okrenut ćeš se oko sebe i nećeš naći onaj isti smijeh koji si tražio među prijateljima.
Naći ćeš kuću hladnu… djecu koja su odrasla bez tebe… i suprugu koja više nije ona ista djevojka što te čekala na vratima.
Muškost nije da budeš stalno s ljudima.
Prava muškost je da tvoja kuća osjeti da si ti njen oslonac.
Da budeš otac prije nego što budeš prijatelj.
Da budeš muž prije nego što budeš čovjek za kafanske stolove.
Ako želiš da testiraš sebe iskreno – pogledaj zadnje dvije sedmice:
Koliko sati si proveo s prijateljima, a koliko u svojoj kući?
Koliko puta si se smijao s drugom u kafani, a koliko puta si se smijao sa svojim djetetom u igri ili priči?
Koliko puta si saslušao problem prijatelja, a koliko puta si smireno i pažljivo saslušao problem svoje supruge?
Ako kući ne daš ono što joj pripada, niko drugi joj to neće dati.
Ako to ne shvatiš sada – shvatićeš kasnije, ali nakon što platiš veoma skupu cijenu.
Vrati prirodan red u svoj život.
Neka prvi kojima daješ svoje vrijeme budu tvoja porodica.
Prvi kojima daješ svoju energiju – tvoja djeca.
I prva koja ima pravo na tvoj novac – tvoja supruga i tvoj dom.
Prijatelji će ostati prijatelji i ako ih zapostaviš malo.
Ali kuća ako je budeš zapostavljao dugo… moglo bi se desiti da jednog dana kada se vratiš, više ne bude kuća.
Imad Elmisri
