Rast cijena dizela pogađa i proizvođače i potrošače širom svijeta
Iako su Sjedinjene Američke Države jedan od najvećih izvoznika nafte, naftnih derivata i prirodnog plina, to ne znači da su američki potrošači zaštićeni od posljedica poremećaja na svjetskom energetskom tržištu. Naprotiv, promjene u globalnoj ponudi i potražnji odmah se reflektuju i na cijene goriva u SAD-u, a posebno na dizel, koji je ključan energent za transport, poljoprivredu, industriju i logistiku.
Kada cijena dizela poraste, posljedice se ne osjećaju samo na pumpama nego i u cijenama hrane, građevinskih usluga, prijevoza robe i troškova proizvodnje.
Prema izvještajima koje prenose međunarodni mediji, glavni razlog za nagli skok cijena dizela leži u kombinaciji više faktora: Rusija je obustavila izvoz dizela, dok su istovremeno poremećaji u zemljama Perzijskog zaljeva smanjili dostupnost tog derivata na tržištu. Posebno je značajno to što je ruski izvoz do ljeta iznosio oko 800.000 barela dnevno, što je predstavljalo približno 10 posto globalnih potreba.
Kada je taj tok prekinut, tržište je ostalo bez jednog od najvažnijih izvora opskrbe, što je odmah podiglo cijene u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi.
Situacija je dodatno pogoršana nakon što je Moskva u julu zaustavila izvoz dizela, navodno zbog ukrajinskih napada na rafinerije. Takav razvoj događaja nije stvorio probleme samo u inostranstvu nego i unutar same Rusije, gdje je domaće tržište počelo osjećati manjak goriva. U praksi, to znači da je jedan od najvećih dobavljača dizela na svijetu smanjio ili potpuno zaustavio isporuke upravo u trenutku kada je potražnja ostala visoka.
Na globalnom tržištu energenata, takav šok gotovo uvijek vodi ka naglom poskupljenju, jer se kupci utrkuju za ograničene količine.
Na cijene je snažno utjecala i situacija u Persijskom zaljevu. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, izvoz dizela iz zemalja tog regiona u augustu je u prosjeku iznosio svega 390.000 barela dnevno, što je jedva četvrtina nivoa koji je zabilježen prije početka američko-izraelskog rata s Iranom 28. februara.
Pored direktnih vojnih udara i nesigurnosti na pomorskim rutama, tržište opterećuje i mogućnost zatvaranja Hormuškog tjesnaca, jednog od najvažnijih prolaza za transport nafte i derivata u svijetu. Kada se ovakva strateška tačka nađe pod prijetnjom, osiguravatelji, prevoznici i trgovci odmah ugrađuju dodatni rizik u cijenu goriva.
Poseban problem predstavlja to što su evropske zemlje prethodnih mjeseci računale da će se rat s Iranom završiti do kraja ljeta. Zbog takvih očekivanja, mnoge države su potrošile gotovo sve svoje rezerve dizela, ali i zalihe benzina, kerozina i plina. To je bio rizičan potez, jer su se vlasti i trgovci oslanjali na pretpostavku da će opskrbni lanci biti normalizovani prije nego što zalihe presahnu.
Međutim, kako sukob traje duže od očekivanog, evropska tržišta sada kupuju energente po znatno višim cijenama, što dodatno pritišće inflaciju i budžete domaćinstava.
Rast cijena dizela ne pogađa samo krajnje potrošače nego i čitave sektore privrede. Poljoprivrednici plaćaju više za gorivo za traktore i mehanizaciju, prijevoznici za kamione i distribuciju robe, šumarska industrija za rad mašina u terenskim uslovima, a građevinski sektor za svakodnevni rad teške opreme. Svaki od ovih sektora koristi dizel kao osnovni pokretač poslovanja, pa čak i manji rast cijena brzo izaziva lančanu reakciju.
U konačnici, skuplja proizvodnja znači skuplje proizvode i usluge za građane.
U Sjedinjenim Državama politička dimenzija problema također je izrazito važna. Kako se približavaju međuizbori, administracija u Vašingtonu je pod pritiskom javnosti zbog viših troškova života, a posebno zbog cijena goriva. Povećanje cijene benzina i dizela često postaje jedno od ključnih političkih pitanja, jer birači neposredno osjećaju posljedice na svom kućnom budžetu.
Kada energenti poskupe, raste nezadovoljstvo građana, a to može utjecati na podršku vladajućim strukturama u Kongresu, uključujući Zastupnički dom, pa čak i Senat.
Dodatnu složenost cijeloj situaciji daje i činjenica da se energetsko tržište danas ne može posmatrati izolirano. Globalna povezanost tržišta znači da poremećaj u jednoj regiji odmah utiče na cijene u drugoj. Ako jedna zemlja smanji izvoz, druga zadrži zalihe, a treća se suoči s ratnim rizikom, nastaje savršena oluja za rast cijena.
Upravo zato američki potrošači, iako žive u državi koja sama proizvodi i izvozi velike količine energije, ipak osjećaju posljedice kada svjetsko tržište postane nestabilno.
Analitičari upozoravaju da bi situacija mogla postati još teža ukoliko se napadi na energetske objekte nastave, a pomorske rute ostanu nesigurne. Ako zalihe ostanu niske, a potražnja visoka, tržište će i dalje funkcionisati pod pritiskom, što znači da bi cijene dizela mogle ostati povišene i u narednim mjesecima.
U takvom scenariju najviše trpe sektori koji ovise o jeftinom i stabilnom snabdijevanju gorivom, dok države pokušavaju pronaći način da ublaže posljedice kroz strateške rezerve, diplomatske pregovore i eventualno povećanje proizvodnje na drugim tržištima.
Drugim riječima, današnji skok cijena dizela nije posljedica jednog događaja, nego niza geopolitičkih i tržišnih poremećaja koji su se poklopili u isto vrijeme. Ruski prekid izvoza, smanjene isporuke iz Zaljeva, ratne tenzije oko Irana, napadi na energetsku infrastrukturu i iscrpljene evropske zalihe zajedno su stvorili uslove za naglo poskupljenje.
Dok političari raspravljaju o sigurnosti i vanjskoj politici, obični građani i firme već plaćaju račun kroz skuplje gorivo, skuplji prijevoz i veće ukupne troškove života.
