Oproštajna posjeta ambasadorice Izraela Sarajevu obilježena tvrdnjama koje su izazvale oštre reakcije
Oproštajna posjeta Galit Peleg, ambasadorice Izraela za Bosnu i Hercegovinu i Albaniju, Sarajevu pretvorila se u razgovor koji je odmah izazvao pažnju javnosti zbog niza izjava o ratu u Gazi, humanitarnoj situaciji i političkim odnosima u regiji. Ambasadorica, kojoj mandat ističe krajem septembra, gostovala je u jutarnjem programu “Novi dan”, gdje je iznijela tvrdnje koje su u suprotnosti s nalazima Ujedinjenih nacija, međunarodnih humanitarnih organizacija i više nezavisnih istraživanja.
Njena pojava u Sarajevu dodatno je bila simbolična jer je govorila u gradu koji vrlo dobro razumije posljedice rata, opsade, razaranja i međunarodnih presuda o genocidu.
Peleg je istakla da je u Sarajevo došla kako bi se “pozdravila s kolegama i prijateljima”, dok je za naredni dan najavila odlazak u Banju Luku na otvaranje Privredne komore države Izrael u Republici Srpskoj. Upravo taj detalj dao je dodatnu političku težinu cijelom intervjuu, jer je otvorio pitanje ekonomske saradnje, diplomatskih prioriteta i mogućih interesa koje pojedini akteri u Republici Srpskoj vide kroz povezivanje s Izraelom.
Ambasadorica je, međutim, odbila detaljnije komentarisati šta Republika Srpska dobija tom saradnjom, prebacujući pitanje na domaće institucije i insistirajući da je to stvar lokalnih vlasti.
Najviše reakcija izazvao je dio intervjua u kojem je Peleg govorila o situaciji u Pojasu Gaze. Na pitanje o optužbama za genocid, pozivima međunarodnih tijela i broju ubijenih civila, ambasadorica je tvrdila da treba “odvojiti brojeve i propagandu”. U svom obrazloženju otišla je i korak dalje, navodeći da samo broj žrtava ne može biti dokaz genocidne namjere.
Takav stav naišao je na oštru kritiku jer su njene tvrdnje u direktnoj koliziji s definicijom genocida iz Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine, koja ne propisuje nikakav brojčani prag, nego naglašava namjeru uništenja grupe u cjelini ili djelimično.
Posebno je odjeknula njena rečenica da bi Izrael, da je zaista želio genocid, “mogao ubiti dva miliona ljudi”. Takvo poređenje, izrečeno pred publikom u Bosni i Hercegovini, zemlji čije je iskustvo rata i genocida duboko ukorijenjeno u javnom pamćenju, mnogi su doživjeli kao problematično i uvredljivo.
Umjesto da odgovori na pitanje može li se stradanje desetina hiljada ljudi opravdavati tvrdnjom da je “moglo biti gore”, ambasadorica je ponavljala da je odgovornost za civilne žrtve na Hamasu, dok je izraelsku vojnu akciju predstavljala kao odbranu od napada 7. oktobra.
Na direktno pitanje kako nije genocid to što je ubijeno oko 20.000 djece, Peleg je odgovorila da se civilne žrtve događaju zato što Hamas koristi civile kao štit i gradi, kako je rekla, “500 kilometara tunela umjesto škola i preduzeća”. Ovakav argument prenosi gotovo sav teret na palestinsku stranu, zanemarujući širi kontekst rata, opsade, uništene infrastrukture i višemjesečnih upozorenja međunarodnih organizacija da je civilno stanovništvo izloženo katastrofalnim uslovima.
Voditeljica je u više navrata insistirala na konkretnom odgovoru o humanosti prizora iz Gaze, ali je ambasadorica razgovor stalno vraćala na Hamas i događaje od 7. oktobra.
Još jedna sporna tačka bila je njena tvrdnja da u Gazi nema nedostatka hrane, hrane za bebe niti medicinske opreme. Peleg je insistirala da je pomoći, kako tvrdi, bilo dovoljno, ali da ona nije dolazila do stanovništva jer je Hamas navodno kontrolisao distribuciju. Time je dovela u pitanje izvještaje UN-ovih agencija i međunarodnih humanitarnih organizacija koje su tokom rata upozoravale na glad, blokade i ozbiljne prepreke pri dopremi pomoći.
Integrisana klasifikacija faza sigurnosti hrane (IPC) je u augustu 2025. potvrdila glad u dijelovima Gaze, dok su UN i organizacije poput MSF-a i Oxfama više puta upozoravale na ograničenja ulaska humanitarne pomoći i uništenje sistema distribucije.
Ambasadorica je pokušala osporiti i podatke o broju žrtava, tvrdeći da su izvori “Ministarstvo zdravlja Gaze” i Hamas, te da se ne mogu uzimati kao relevantni. Međutim, kasniji izvještaji izraelskih medija i međunarodnih istraživanja pokazali su da su te brojke u osnovi bile tačne ili čak potcijenjene. To dodatno pojačava jaz između zvaničnih izraelskih narativa i nalaza nezavisnih institucija.
U tom dijelu intervjua Peleg je išla i korak dalje, sugerišući da su mnogi ubijeni “na listi plaćenika Hamasa”, čime je još jednom pokušala smanjiti težinu civilnih žrtava bez jasnog oslonca u javno dostupnim dokazima.
U razgovoru je dotaknuta i politička dimenzija izraelskog društva, posebno nakon izjava ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, koji je ranije pozivao na daljnje nasilje i naseljavanje u Gazi. Peleg je na to odgovorila da je Izrael demokratska država u kojoj postoje različita mišljenja, te da se svaka vojna operacija pažljivo posmatra kroz pravni okvir.
Naglasila je i da, po njenom mišljenju, izraelski vojnici imaju pravnu podršku i savjetnike koji ih upućuju u međunarodno pravo. Kada je riječ o bombardovanju bolnica, insistirala je da to nije napad na djecu, nego na Hamas, što je još jedna od izjava koja je izazvala snažne etičke i pravne dileme u javnosti.
Poseban dio intervjua odnosio se na rješenje dvije države i izraelsku izgradnju u području E1, između istočnog Jerusalema i naselja Ma’ale Adumim. Peleg je tvrdila da je izgradnja u tom području u skladu s međunarodnim pravom i da će Izrael graditi gdje god je to moguće.
No, upravo je to područje prema ocjenama Ujedinjenih nacija, Evropske unije i većine država sporno, jer bi njegova urbanizacija mogla fizički presjeći Zapadnu obalu i time dodatno otežati stvaranje teritorijalno povezane palestinske države. Međunarodni sud pravde je u savjetodavnom mišljenju iz jula 2024. ocijenio da su izraelska naselja na okupiranoj teritoriji nezakonita, dok Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2334 iz 2016. govori o flagrantnom kršenju međunarodnog prava.
Tokom razgovora otvorena je i tema odnosa Izraela s Republikom Srpskom. Peleg je najavila otvaranje Privredne komore Izraela u Banjoj Luci i rekla da se u saradnji vidi prostor za ekonomske kontakte, ali je odbila govoriti o političkim interesima tog entiteta.
Na pitanje o mogućem lobiranju i vezama sa Washingtonom, ostala je suzdržana, iako je priznala da joj je bilo lakše sastajati se s liderima iz Republike Srpske nego s pojedinim zvaničnicima iz Sarajeva. Dodala je da je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković uvijek dobrodošao u Izrael, ali da do posjete još nije došlo.
Čitav intervju ostavio je utisak duboko politički obojenog oproštaja jedne ambasadorice čiji mandat završava u osjetljivom trenutku za Bliski istok, ali i za odnose u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, grad s iskustvom opsade i genocida, teško može ravnodušno primiti tvrdnje kojima se relativizira stradanje civila u Gazi, naročito kada se uzmu u obzir presude međunarodnih sudova i izvještaji humanitarnih organizacija.
Upravo zbog toga je gostovanje Galit Peleg u bosanskohercegovačkoj javnosti ostavilo više pitanja nego odgovora, a reakcije koje su uslijedile pokazuju koliko su teme rata, odgovornosti i međunarodnog prava i dalje bolne i politički eksplozivne.
U završnici mandata, ambasadorica se vratila u fokus ne samo kao diplomatska predstavnica, nego i kao glas politike koja se u mnogim dijelovima svijeta doživljava kao pokušaj opravdavanja neodrživog.
Bez obzira na to kako će njen mandat biti ocijenjen u službenim diplomatskim krugovima, jasno je da je posljednji sarajevski intervju ostavio snažan trag u javnosti i otvorio nova pitanja o tome kako međunarodni predstavnici govore o ratnim zločinima, humanitarnoj krizi i odgovornosti za stradanje civila.
